Snimljena fotografija 'Bistra - 800 godina'

Milenijska fotografija (Foto: Domagoj Erešek)

Prije nekoliko dana snimljena je milenijska fotografija povodom 800 godina spomena imena Bistra u povijesnim izvorima.

Snimanje milenijske fotografije na igralištu sportskog društva Bistra organizala je Udruga mladih Bistre s idejnim začetnikom i voditeljem projekta Domagojem Eršekom, koji je ujedno fotografirao sa visine 28 metara.

Na fotografiji su jasno istaknute brojke 800 BISTRA i Medvednica sa Sljemenskim tornjem pod čijim okriljem Bistra raste već 800 godina. Tijekom cijele godine Bistra je prožeta raznim događanjima, priredbama, osobito u lipnju i srpnju kada se obilježavaju dani Bistre

Loparani snimili »milenijsku fotografiju«

LOPAR – Petstotinjak ljudi, kupača na Rajskoj plaži u petak su svojim tijelima ispisali »Lopar«, a sve je to svojim fotoobjektivom zabilježio Rabljanin Mišo Šćerbe, inače kipar, čije je fotografsko umijeće sve zapaženije. Organizator pilot projekta tzv. »milenijske fotografije« je TZO Lopar, uz veliku logističku pomoć djelatnika komunalne tvrtke »Lopar-Vrutak«. Ovo je prvi put kako je na Rajskoj plaži i uopće na otoku Rabu održano ovakvo fotografiranje.

Budući da je od ideje do realizacije prošlo svega 48 sati i da je »visok« datum, kada se sezona već bliži kraju, izuzetno smo zadovoljni rezultatom projekta. Rajska plaža inače je idealan prostor za ovakve fotografije, te nam je želja da ovo postane tradicija, rekao je direktor TZO Lopar Marin Mušćo, naglasivši kako će fotografije nastale na Rajskoj plaži biti iskorištene u svrhu promocije Lopara. Organizatori su zahvalili svim sudionicima uz napomenu da se fotografija može vidjeti na web stranicama TZO Lopar www.lopar.hr ili www.lopar.com

Na ravnici južno od Zagreba okupili se svi Hrvati i pripadnici ostataka manjinskih naroda. Na posebno građenoj platformi visine sto i pedeset metara ustoličio se Šime Strikoman, fotograf iz Vodica, s posebnom namjenskom fotografskom opremom. Jedinstveni fotoaparat snima negative veličine 750 X 350 mm na posebnom sitnozrnatom filmu, velike osjetljivosti i razlučivosti, tako da će se moći razabrati i prepoznati svako pojedinačno lice na fotografiji koja će biti razvijena na sedamdeset i pet metara dugačkom i trideset i pet metar visokom fotopapiru. Jedan primjerak fotografije biti će pohranjen u Arhivu Hrvatske, jedan poklonjen Papi, a po jedan će biti uručen svakom predsjedniku neke prijateljske države, kralju ili sultanu koji dođu posjetiti Zagreb ili Dubrovnik.

U prvom redu u sredini poredani su "barakaši", državotvorni udbaši i kosovci, zastupnici svih saziva sabora, bivši i sadašnji čelnici svih političkih stranaka, Beljo, Gugo, Milas i ostali pripadnici hrvatske emigracije koji ni nakon nekoliko decenija nisu naučili jezike zemalja u kojima su živjeli, a zatim se vratili u Hrvatsku da je uvedu u svijet, te pripadajuća politička spadala i klaunovi. Razaznaje se tu i Ivica Mudrinić s nečuvenim patentima, Jure Radić sa nacrtima za mostove, ministar znanosti prepunih džepova razglednica koje su mu iz svijeta poslali Mario Jurić, Željko Ivezić i drugi genijalci za koje se u svijetu trgaju, a u Hrvatskoj se ionako ne zna što bi s njima, Zlatko Canjuga s kategorizacijama hrvatskih stekliša (što god to bilo), krpine, bage, bege, bulje i brabonjci, šošići, vukojevići, đodani, bakovići i brajše, te dugi niz ostalih uvaženih baraba. U drugom redu, na čelu s Vladom Zecom, dvije su stotine familija koje su se obogatile preko noći, vlasnici poduzeća na Kajmanskim otocima, članovi upravnih odbora poduzeća u egzotičnim zemljama, kamatari, mafijaške obitelji, dični pripadnici Legije stranaca, šverceri i dileri, zavičajni klanovi i zaštitarske firme. Nakon njih slijede manekenke, misice, glumice, fotomodeli i voditelji televizijskih talk-showova, državotvorni novinari, hrvavstvujući znanstvenici i pravovjerna inteligencija, sedam tisuća članova Društva hrvatskih književnika i kandidata za članstvo, raspomamljeni lingvisti, te uskrslo hrvatsko plemstvo i najraznovrsniji hoštapleri. Zamjetljiva je grupacija ratnih veterana s postraumatskim sindromima, domoljubnih udruga, čuvara gradskih stanova i pingvinima nalik crkvenih lica. Pored njih su kohorte Bad Blue Boysa, Torcide i ostalih navijačkih vandala, kao i osoblje zdravstva u kolapsu s obiteljima. Oko visokih, upadljivih zastava okupljeni su pripadnici tajnih službi u fosforescentnim vjetrovkama, nakon kojih slijede osamdeset i sedam redova onih koji su potkopavali jednoumlje na sve načine, jurline i konvertiti, te bulumente sluđenih penzionera i nezaposlenih. Tu su i kola upropaštenih obrtnika, opelješenih malih dioničara, djelatnika koji ne dobivaju plaću i drugih časnih muževa koji su uzdanica sistema, te tu i tamo poneka šačica očajnih marginalaca zdvojih čime li su oni sve što ih je snašlo zaslužili. Veličanstveni skup je obogaćen i s tri i pol milijuna duhova raznoraznih izvora i provenijencija i nekoliko krokodila. Sve u svemu, preko osam milijuna hrvatskih državljana!

Naravno, što dalje to će se slabije razaznavati, ali s dobrim povećalom, negdje oko Kravarskog, sasvim odpozada, moći će se vidjeti i mene kako se smijem.