Press

MILENIJSKE FOTOGRAFIJE PETSTO MALIH VUKOVARACA

Gradski muzej Vukovar u utorak je manifestacijom "Nebo iznad Vukovara" obilježio 11. obljetnicu povratka iz progonstva. Svecanost je uvelicao poznati fotograf iz Vodica Šime Strikoman snimivši u perivoju Dvorca Eltz dvije milenijske fotografije.

Na fotografijama je 500 djece iz vukovarskih vrtica i prva dva razreda tamošnjih osnovnih škola tijelima oblikovalo motive "Vucedolske cizmice" i "Vucedolske golubice", dva najpoznatija arheološka nalaza s lokaliteta "Vucedol" kod Vukovara koji svjedoce o 5000 godina života na tlu današnjega Vukovara.

"Vucedolskoj cizmici", pronadenoj prošle godine, posveceno je i cjelokupno obilježavanje 11. obljetnice povratka vukovarskog muzeja.

"Ona je simbol kretanja, migracija, istraživanja novih prostora, protoka civilizacija", rekla je ravnateljica muzeja Ruža Maric, dodavši da je simbol cizme Muzej obuhvatio i otvaranjem izložbe "Od gumene cizme do moderne obuce", posvecene poznatom vukovarskom poduzecu "Borovo" osnovanom još 1930. godine. Ovom izložbom kao i cjelokupnom manifestacijom Gradski muzej podsjeca i na cinjenicu da su "žute cizme", inace proizvod "Borova" nosili vukovarski branitelji 1991. te da su Vukovarci iste godine samo s obucom na nogama krenuli iz grada u progonstvo, a tako se i vratili.

Obilježavanje 11. obljetnice povratka Gradskog muzeja Vukovar okoncano je manifestacijom "Svjetlosna rijeka sjecanja" u sklopu koje je više stotina lampiona pušteno niz Dunav u znak sjecanja na žrtvu vukovarskih branitelja. Uprilicen je i koncert "Na lijepom plavom Dunavu".

Indijanci snimaju milemnijsku fotohgrafiju u Puli

U SRIJEDU U 11 NA FORUMU

U poznatoj kavani Cvajner, u samom središtu grada Pule potpisan je ugovor o suradnji izmedu Winnetoulanda iz Zadra i Strikoman filma. Suradnja ce se odnositi na snimanje Milenijskih fotografija Šime Strikomana u gradovima u kojima gostuje Winnetouland. Tema Milenijskih fotografija biti ce likovi iz filmskog serijala Winnetou. Ti svjetski poznati filmovi snimani su šezdesetih godina prošlog stoljeca u Hrvatskoj na mnoštvu prekrasnih lokacija. Želja je da se kroz snimanje Milenijskih fotografija likova iz Winnetoua još više svrati pozornost javnosti na filmove koji se još danas puno gledaju u svijetu, ali na žalost ne i u zemlji gdje su i snimljeni.

Scenograf  vecine Winnetoua je bio Vladimir Tadej. Film i serija "Kanjon opasnih igara" redatelja Vlade Tadeja, scenarista Hrvoja Hitreca i direktora fotografije Šime Strikomana s Borisom Dvornikom u glavnoj ulozi nastao je po tom predlošku. Film je snimljen u produkciji HRT-a  i prikazan je premijerno 1998. godine na Filmskom festivalu u Puli  a serija se prikazivala vec tri puta u tv programu. Ugovor su potpisali Marin Lerga iz Winnetoulanda i Šime Strikoman uz prisutstvo procelnice za kulturu grada Pule gospode Klare Udovicic i predstavnika medija. Najavljena je i prva indijanska Milenijska fotografija u Puli broj 143, "INDIJANCI U PULI", koja ce se snimiti pod pokroviteljstvom poglavarstva grada Pule na dan snimanja u srijedu, 19. studenog 2008. u 11 sati. Snimanje ce se odvijati na forumu.

I ovoga puta ce pri realizaciji snimanja pomoci clanovi JVP grada Pule sa svojim autoljestvama. Biti ce to prva Milenijska fotografija Šime Strikomana u Istarskoj županiji. Za što bolji izgled trebati ce oko 1000 djece. U snimanju ce sudjelovati osnovna škola Centar (300 djece), osnovna škola Monte Zaro, (200 djece), Srednja ekonomska škola (350 djece)

Pred Šimin aparat stalo više od 150 tisuca ljudi
Autor: Novi-tjednik u 21.11.2008 11:59:10 | Inventura Županije

Strikomanu su kod snimanja pojedinih fotografija pomogli Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i mornarica, a redovitu podršku ima i od vatrogasaca

Kada je Šime Strikoman prije osam godina na središnjem trgu u Vodicama okupio više od tisucu svojih sugradana kako bi zajednickim fotografiranjem obilježili ulazak u novi milenij, nije ni slutio kako ce se iz te price razviti cijeli jedan projekt, ili bolje receno pokret, poznat pod nazivom Milenijska fotografija. Od tog 5. studenog 2000. godine pa do danas Šime je diljem Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, snimio više od 140 Milenijskih fotografija u kojima je sudjelovalo oko 150 tisuca ljudi.

SVAKODNEVNE NARUDŽBE

Milenijske fotografije snimane su u cak 64 grada, a ovih dana toj velikoj obitelji pridružila se i Pula, gdje su djeca iz tri osnovne škole na glavnom gradskom trgu svojim tijelima formirala lik indijanskog poglavice Winetoua.
- I mene je pomalo iznenadilo što se ovaj projekt tako raširio, što se iz dana u dan javlja sve više ljudi koji žele upravo snimanjem Milenijske fotografije obilježiti neku godišnjicu, povod ili dogadaj. Nove narudžbe za snimanje primam gotovo svakodnevno, pa vec sljedec subote, nakon Pule putujem u Zagreb, gdje cu u sklopu predstavljanja reprinta “Vodickog obicajnika” fotografirati Vodicane koji žive u metropoli – kazao nam je Šime Strikoman .
Iako su mu sve fotografije iz tog ciklusa podjednako drage, Šime je ipak izdvojio one koje su mu posebno prirasle srcu.
- Osim prve Milenijske fotografije, najdraže su mi one na kojima smo raznim brodicama spojili Biograd i Tkon, odnosno Vodice i Prvic. To su bile i tehnicki najzahtjevnije fotografije jer je trebalo koordinirati velik broj ljudi i plovila. A, najmasovnija Milenijska fotografija nastala je na susretu katolicke mladeži u Varaždinu u cijem je snimanju sudjelovalo oko 22 tisuce ljudi – kaže Strikoman .

ZAHVALA VATROGASCIMA

Strikomanu su kod snimanja pojedinih fotografija pomogli i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i mornarica, a redovitu podršku ima i od vatrogasaca.
- Gdje god bi snimao, lokalni vatrogasci bi mi ustupili dizalicu. Posebno se moram zahvaliti JVP Šibenik, koja me prati od prvog dana – kazao je Strikoman dodajuci kako je JVP Pula devetnaesta vatrogasna postrojba koja se ukljucila u snimanje Milenijske fotografije.

Patrik Patafta

Vidjeti vrijeme, izložba fotografija, Umjetnicki paviljon, 4-25. studenog 2001.

Živi, fotografijo!

Vladimir Gudac izborom umjetnika, a posebno njihovih djela uglavnom eksperimentalnog predznaka, formirao je snažan ansambl koji je uspio povezati na nekoliko duhovnih i idejnih koordinata

Preispitivanjem i istraživanjem univerzalnih tema umjetnosti ili opcih mjesta kao što su teme vremena i prostora bavili su se mnogi. Izložba fotografija pod naslovom Vidjeti vrijeme koja se održala u Umjetnickom paviljonu tijekom studenog ove godine ponudila je jedan od zanimljivijih doživljaja (gotovo neuhvatljiva) fenomena vremena, koji je toliko specifican za sam medij fotografije.

Tko je, dakle, kustos?

Ova izložba održava se, sad vec kao dio tradicije, svake jeseni u istom izložbenom prostoru u organizaciji Hrvatskoga fotosaveza. Kustos je ovogodišnje izložbe domacih autora Vladimir Gudac, povjesnicar umjetnosti i sam autor svjetlopisnog medija. Vidjeti vrijeme po svom karakteru subjektivno je videnje toga vjecnog fenomena, kako grupe autora tako i njihova kustosa. Gudac je izborom umjetnika, a posebno njihovih djela uglavnom eksperimentalnog predznaka, formirao snažan ansambl koji je uspio povezati na nekoliko duhovnih i idejnih koordinata.

Autori su provjereni: Petar Dabac, Tošo Dabac, grof Karlo Dragutin Draškovic, Ivan Ladislav Galeta, Vladimir Gudac, Mario Hlaca, Radovan Ivšic, Željko Jerman, Ivica Kiš, Josip Klarica, Dalibor Martinis, Enes Midžic, Nada Orel, Hrvoje Saric, Željko Saric, Mladen Stilinovic, Sven Stilinovic, Šime Strikoman , Zdenko Strižic, Goran Trbuljak i Zlata Vucelic.

Umjetnici razliciti po credu i usmjeruju, kronološki su disperzirani više od jednog stoljeca, ali ih povezuje zajednicka nit — autentican doživljaj vremena. Tako je autor izložbe posegnuo za krasnim slikama, još iz 19. stoljeca, da bi glavnu misao omedio fotografijom snimljenom posebno konstruiranim fotoaparatom koji bilježi okolinu sinkrono dok se vrti (grof Karlo Dragutin Draškovic našao se na oba pola — polazište je njegova poznata fotografija Skok grofa Erdedyja iz 1895, a na drugom polu našla se fotografija Željka Sarica Prolaz Karla Draškovica iz 2001 — rezultat je fotografija u obliku friza nastala šetnjom kroz Ilicu).

Svako od djela autenticno svjedoci o raznovrsnosti i bogatstvu fotografskih postupaka primijenjenih na originalne nacine, bilo da je rijec o fotogramu, toniranoj fotografiji, izrezivanju, kemijskoj destrukciji slike, videu, kseroksu, toniranoj fotografiji ili prefekciji fotografske slike. Manipulacija u tijeku postupka dala je intrigantne rezultate, a svaki pronalazi opravdanje u zamisli i namjeri njezina autora.

Grupa autora

Goran Trbuljak na pragu konceptuale kasnih šezdesetih snima seriju od cetiri fotografije u boji Val-inverzija, postavljene obrnutim redom, na kojima se odvija lom morskog vala. Mladen Stilinovic sredinom sedamdesetih u Izvadenima iz gomile duhovito spaja doslovno i konceptualno, fizicki izrezujuci (i poslije izolirajuci) ljudski lik iz fotografskog papira. Muzej sjena Nade Orel otkriva zaokupljenost umjetnice jednostavnim i efektnim fotografskim postupkom, fotogramom. Snima inverzne siluete poznatih umjetnika i suradnika, u velikim formatima. Camera obscura Ivice Kiša snima neopazice i neposredno, te upija vrijeme i prostor pred mikroskopskim otvorom.

Metamorfoze (1984) Šime Strikomana nalaze se na pragu ere digitalnog. Snima videosekvence i koloristickom dinamikom transformira motiv u apstraktne amebe. Instalacije videa i fotografija Dalibora Martinisa Peysage Perdu iz 1991. posljednje su snimke dvojice stradalih snimatelja Gordana Lederera i Žarka Kajica. Na fotografijama izdvojena su dva križica iz totala slike ciji sadržaj korespondira vis a vis zacrnjenim video ekranima. U smislu klasicnosti i perfekcije dosljedan je praški dak Josip Klarica u motivima Maksimirskog jezera i Starog hrasta. Radikalni Željko Jerman prelazi granicu klasicne fotografije i eksperimentira s kemijom i osjetljivom fotografskom emulzijom (Mjehurici) s jasnim porukama (Krepaj! fotografijo); Enes Midžic povezuje fotografiju i objekt. Umjetnica Zlata Vucelic potkraj osamdesetih koncentrira se na seriju Drugo vrijeme, snimajuci opipljivo melankolicne motive starih satova i patine natopljene sepijom.

O svakom od autora koji su dali vrijedan obol umjetnickoj fotografiji moglo bi se još mnogo pisati. Cinjenica je da su vrijeme i efemernost konstanta ozbiljnoga umjetnickog promišljanja i spoznaje, a ova izložba predocila je njegove individualne primjere.

Iva Brezovecki-Bidin

OTVORENJE IZLOŽBE FOTOGRAFIJA
SNJEŽANE POŽAR i ŠIME STRIKOMANA DOBITNIKA NAGRADE TOŠO DABAC za 2007. godinu

10.6.2008. u 20 sati u Galeriji Spot Fotoluba Zagreb


O Laureatima – dobitnicima Nagrade Tošo Dabac

Snježana Požar

Snježana Požar dugogodišnja je clanica Fotokluba Zagreb. Clanica je Fotokluba Zagreb od 1963. godine, od kada zapravo zapocinje njena kontinuirana fotografska i izlagacka djelatnost.

Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, 1966. godine na Odsjeku umjetnicke fotografije. Godinama je radila kao filmski montažer na Hrvatskoj televiziji, a uz rad je studirala i diplomirala filmsku i elektronicku montažu na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Predavala je na srednjoj školi za kulturu, na Akademiji dramskih umjetnosti te na Fakultetu politickih znanosti, sve u Zagrebu. Izabrana je 1980.g. za suca na medunarodnom natjecanju podvodne fotografije u Kukljici, dobila je 1982. nagradu Narodne tehnike, a 1998. Zlatnu znacku Fotokluba Zagreb. Dobitnica je Priznanja uz 110 godišnjicu Kluba i Zahvalnice uz 115 godišnjicu Kluba. Dobitnica je Povelje Hrvatske zajednice tehnicke kulture za 2006. godinu i Godišnje nagrade "Dr. Oton Kucera" Zagrebacke zajednice tehnicke kulture za 2006 godinu.

Za njen dugogodišnji izlagacki rad, Fotoklub Zagreb dodjelio joj je 2005. godine pocasni naziv - Istaknuti izlagac a 2008. godine pocasno zvanje Kandidata majstora fotografije. Priredila je 26 samostalnih izložbi fotografije u zemlji i svijetu. Sudjelovala je na skoro sto medunarodnih i domacih natjecajnih – žiriranih izložbi, na kojima je dobila brojna priznanja i nagrade. Od pocetka 2006. godine predaje na Srednjoj strukovnoj školi ‘Slava Raškaj' fotografiju i fotokemiju. Clanica je Upravnog odbora Fotokluba Zagreb i više stalnih i povremenih radnih i strukovnih povjerenstva.

Šime Strikoman

Šime Strikoman roden je u Vodicama . Diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Nikole Tanhofera. Za sebe kaže da je filmski i televizijski snimatelj, likovni umjetnik i fotograf umjetnik, a mi dodajemo da je on posebna licnost hrvatske kulturne i umjetnicke scene, svestran umjetnik, covjek koji je zadužio mnogo podrucja hrvatske umjetnosti i kulture i covjek u punom smislu te rijeci.
Clan je strukovnih udruga: Hrvatske udruge filmskih snimatelja (HFS), Hrvatskog društva filmskih djelatnika (HDFD), Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH), Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).
Do sada je radio poslove filmskog snimatelja, direktora fotografije, redatelja, producenta, fotoreportera, ratnog snimatelja i grafickog dizajnera.
Dobitnik je nagrada kao fotograf i novinar "Poleta", "Studentskog lista", te za kameru u filmu "Za prošle dane - Pišta Baci". Dobio je nagradu za najbolji osmišljeni turisticki plakat i za originalnost edicije "TERRA CROATICA" 1999. godine na Medunarodnom festivalu turizma u Splitu.

Šime Strikoman, puni stupce dnevnih i strukovnih medija sa svojim prilozima i umjetnickim ostvarenjima kao i filmski i televizijski snimatelj, a posebno kao autor Milenijskih fotografija, serijala Terra Croatica i mnogobrojnih turistickih promidžbenih materijala.
Prošle godine za promociju 115. obljetnice Fotokluba Zagreb, Šime Strikoman, svjetski snimatelj milenijskih fotografija, odlucio se, da jednu milenijsku fotografiju posveti samim ljubiteljima fotografije. Dakle, svima onima koji fotografiraju i koji vole biti fotografirani. Tako je Milenska fotografija o Fotoklubu Zagreb nastala u subotu 16. lipnja 2007, tocno u podne na Markovom trgu u Zagrebu. Ova Strikomanova fotografija je ustvari i najveca izložba fotografa i najraznovrsnija izložba foto-aparata dosad! To je milenijska fotografija fotografa, fotoamatera i i ljubitelja fotografiranja, kao i njihovih kucnih ljubimaca – foto-aparata! Za to, smo mu clanovi Fotokluba Zagreb, neobicno zahvalni.

Šime Strikoman na Srdu snimio 112. Milenijsku fotografiju "U križu Dubrovnika"

Dubrovnik, 9. ožujka 2008.

"U križu Dubrovnika" naziv je milenijske fotografije koju dubrovniknet.hr ima cast prvi objaviti, a Šime Strikoman danas poslijepodne fotografiju je snimio nakon križnog puta na Srd. Autor fotografije Šime Strikoman dobio je dopuštenje Biskupskog ordinarijata da snimi hodocasnike koji su stali u oznaceni prostor u obliku križa, što je naglasilo simboliku preduskrsnog vremena, ali i patnju kroz koju je Dubrovnik prošao tijekom Domovinskog rata. Naime, križ koji se nalazio na Srdu okupatorska jugoarmada je granatirala i srušila na samom pocetku Domovinskog rata.
Njihov cin Dubrovcani su posebno emotivno doživjeli. Dubrovacki branitelji su malo poslije toga iz prkosa, pod granatama podigli impovizirani križ, kao da su porucili - još smo svoji na svome.
"U križu Dubrovnika" je Strikomanova 112. Milenijska fotografija, a u Dubrovniku je vec snimio jednu s djelatnicima "Hotela Maestral". 
U snimanju su sudjelovali hodocasnici   križnog puta na Srd.

Šime Strikoman snimio milenijsku fotografiju 25. Rijeckog karnevala

Rijeka, 3. veljače 2008.

U želji da na originalan način obilježi 25. obljetnicu Riječkog karnevala, prije samog početka Međunarodne karnevalske povorke, Šime Strikoman, poznati fotograf, filmski i televizijski snimatelj i likovni umjetnik ovjekovječio je sve sudionike koji su se okupili Adamićevom gatu.

Radi se o 111. i jednoj od najmasovnijih Strikomanovih milenijskih fotografija, budući da je na snimanju sudjelovalo par tisuća maškara.

Turistička zajednica grada Rijeke tiskat će i pet tisuća postera s milenijskom fotografijom, kako bi svi koji su na njoj imali uspomenu s ovog jedinstvenog događaja. Fotografija će u utorak pronaći u Novom listu, a bit će objavljena i na web-stranicama Šime Strikomana. Također, imena svih maskiranih sudionika koji se prijavili na Info punktu bit će objavljena uz milenijsku fotografiju na internetskim stranicama Riječkog karnevala. Milenijska fotografija u visokoj rezoluciji može se preuzeti na stranici agencije Predikat.

Snimanje sudionika Međunarodne karnevalske povorke druga je milenijska fotografija koju je vodički fotograf snimio u Rijeci. Naime, Strikoman je 2004. godine snimio milenijsku fotografiju “Riječki vatrogasci”.

Šime Strikoman rođen je 1957. godine u Vodicama. Diplomirani filmski i televizijski snimatelj, likovni umjetnik fotograf, član je ULUPUH-a, ZUH-a, DFRH-a, DNH-a i HFS-a. Živi u Vodicama, vlasnik i direktor poduzeća "Strikoman film" koje se bavi nakladničkom djelatnosti, video produkcijom i snimanjem filmova. Do sada je imao dvadesetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade kao fotograf i novinar "Poleta" i "Studentskog lista", te za kameru u filmu "Za prošle dane Pišta baci".

Strikoman je snimanje milenijskih fotografija započeo 2000. godine, kada je ovjekovječio sve svoje sugrađane koji su živjeli u Vodicama na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. U proteklih osam godina snimljeno je više od 100 milenijskih fotografija, postavši specifican hrvatski društveni fenomen, a prema najavi fotografa, uskoro bi mogao i preći granice Hrvatske – najavljeno je snimanje milenijskih fotografija u Baselu i Chicagu.


Milenijska fotografija Obilježen Hrvatski olimpijski dan milenijskom fotografijom Šime Strikomana

10.09.2007
Zadar

"Danas je 16. obljetnica osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora"

U sklopu Hrvatskog olimpijskog dana koji se danas obilježava, jutros je na zadarskoj rivi kod morskih orgulja poznati fotograf Šime Strikoman fotografirao još jednu od svojih milenijskih fotografija ovaj put uz pomoc zadarskih srednjoškolaca.

 

StikomanŠime Strikoman

Naime, 700-tinjak ucenika Gimnazije "Vladimir Nazor", klasicne gimnazije "Ivana Pavla II" i Pomorske škole došlo je u majcama razlicitih boja te su tijelima ispunili olimpijske krugove i natpis "Zadar - Pekingu".

"Mladi ljudi su danas došli u velikom broju tako da ce sigurno biti jedna efektna fotografija. Ovo je moja 102. milenijska fotografija, a veceras ce biti 103., obratio se novinarima poznati fotograf prije fotografiranja olimpijskih krugova."Veceras pred sam zalazak sunca zamolit cemo ljude na morskim orguljama da zapale svijece ili upaljace i fotografija ce biti u cast poginulim hrvatskim vatrogascima."

Zadarski srednjoškolci su tema Strikomanoce 102. milenijske fotografije/Foto:Marin Gospic

Na moru su im se pridružili veslaci i jedrilicari iz Veslackog kluba "Jadran" i "Jedrilicarskog kluba "Uskok", a na morskim orguljama pet cura iz Sportskog društva "Vitar" koje su okupljenom mnoštvu demonstrirale pokrete iz ritmicke gimnastike.

Marijan Klanac

Marijan Klanac, clan Olimpijskog odbora i predsjednik sportske organizacije zadarske županije rekao je ovom prilikom: "Danas je 16. obljetnica osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora, obilježavaju ga svi sportaši i sportski djelatnici u Hrvatskoj, ujedno pocinje odbrojavanje za nastup hrvatskih sportaša na sljedecim Olimpijskim igrama u Pekingu."

U pozadini je svirala himna Hrvatskog olimpijskog odbora "Mi smo prvaci" dok su trojica clanova zrakoplovnog centra "Croatia" iz Zagreba, Zdravko Pirc, Tomislav Bašic i Marko Permušic, iskocili iz aviona i na zadarsku rivu donijeli državnu, gradsku i olimpijsku zastavu.


Fotograf koji za svaku snimku mora skupiti barem 1000 ljudi

Prije cetiri godine Šime Strikoman, akademski obrazovan filmski snimatelj snimio je više od tisucu Vodicana na gradskom trgu i odonda radi niz Milenijskih fotografija, a 18. i dosad najmasovnija snimljena je ovih dana u Požegi

Više od tisucu Požežana podiglo je svoje caše s vinom kako bi nazdravilo Šimi Strikomanu, akademski obrazovanom filmskom snimatelju i autoru serije fotografija što ih je okrstio Milenijskima, dok je stajao u košari stotinjak metara iznad Trga Sve Više od tisucu Požežana podiglo je svoje caše s vinom kako bi nazdravilo Šimi Strikomanu, akademski obrazovanom filmskom snimatelju i autoru serije fotografija što ih je okrstio Milenijskima, dok je stajao u košari stotinjak metara iznad Trga Svetog Trojstva snimajuci 18. i dosad najmasovniji skup onih koji su poželjeli pozirati pred njegovim objektivom. Sve se, zapocet ce svoju pricu Strikoman, dogodilo gotovo slucajno. Prije cetiri godine taj je Vodicanin razmišljao na koji bi nacin mogao dati svoj obol novom tisucljecu. Najprije je poželio naciniti fotografsku mapu svojih rodnih Vodica, no taj se projekt pokazao preskupim pothvatom za slobodnog umjetnika. A onda mu je sinulo: zašto ne bi nacinio dokument vremena, okupio na gradskom trgu sve Vodicane i tako zauvijek zabilježio portrete stanovnika koji su u tom primorskom gradicu nedaleko od Šibenika živjeli na prijelazu stoljeca. Receno – ucinjeno, no postupak ni izdaleka nije bio tako jednostavan.

STVAR JAVNOSTI 'Sve je stvar javnosti, ako vidite da nešto prolazi, da im se svidjelo i da ima vrijednost, onda shvatite da to ima smisla' IDUCA MILENIJSKA FOTOGRAFIJA 'Plan mi je okupiti što više ljudi pred Markovom crkvom s njihovim fotoaparatima i snimiti ih kako oni snimaju mene' “Došlo ih je 1036 iako moram priznati da sam ocekivao da ce ih biti i više. No sad shvacam da je ustvari velika brojka kad netko uz pomoc fotoaparata dobije tisucu ljudi, ostvariti takvo što nije baš lako. Raspitivao sam se kod prijatelja, školskih profesora, ravnatelja, svecenika, pitao sam ljude što misle i bi li to bilo moguce izvesti, bi li se Vodicani odazvali, i svi su me uvjeravali kako je ideja sjajna i da bi ljudi u tome zacijelo htjeli sudjelovati”, prica Šime Strikoman, a njegovi sugradani koji se nisu odazvali snimanju prve u nizu Milenijskih fotografija u studenom 2000. nisu željeli propustiti priliku da ponovo poziraju u kolovozu ove godine, kada je – takoder oko tisucu njih – izvelo na more 250 brodica kako bi, baš kao što je Strikoman zamislio, napravili plutajuci most od lucice u Vodicama do otoka Prvica.

“Nadlijetali smo helikopterom prilicno nisko i tek sam tada primijetio kako medu ljudima vlada opce oduševljenje! Na toj je fotografiji toliko sretnih ljudi koji mašu, toliko veselje, jer sve se nekako spojilo: pobjeda rukometne reprezentacije i to okupljanje na moru gdje je svatko tko je isplovio s barkom bio dio price, sudionik tog trenutka zabilježenog za vjecnost. U pocetku me, naravno, bilo strah kako ce sve to uspjeti. Cekao sam u Zadru da mi daju znak kad cu poletjeti. Oko 17 sati javili su mi da nema nego 20 ili 30 brodova i punih 30 minuta u meni je rasla nedoumica, ali trebalo je krenuti jer bih inace zakasnio uhvatiti pravo svjetlo. Tek iznad Tribunja, vec s tri kilometra udaljenosti, vidio sam pravi most. Uistinu se moglo, s broda na brod, prijeci od kopna do otoka. Imali smo odlicno vrijeme, nikome se ništa nije dogodilo i nakon takvog uspjeha odmah sam dobio i novu ideju za snimanje”, opisao je ukratko Šime Strikoman pozadinu spektakla koji je priredio prošle nedjelje, nakon rukometne utakmice ovjencane olimpijskim zlatom hrvatske reprezentacije. Ipak, kad je prije cetiri godine snimio prvu u nizu Milenijskih fotografija, Strikoman nije razmišljao o tome da ideju pretvori u projekt, sve dok povjesnicar umjetnosti Vladimir Gudac prvu Milenijsku fotografiju nije uvrstio medu eksponate svoje izložbe “Vidjeti vrijeme” u zagrebackom Umjetnickom paviljonu. Strikomana su zatim poceli zvati prijatelji i kolege kako bi mu cestitali, a u novinama su osvanule sjajne kritike.

“Sve je stvar javnosti, kad vidite da nešto kod ljudi prolazi, da im se svidjelo i da ima vrijednost, shvatite da to ima smisla. Zato sam poslušao svog prijatelja Petra Gardijana, profesora marketinga na Visokoj školi za turizam u Šibeniku, koji mi je savjetovao da ne bih trebao stati, nego štoviše ponavljati takva Milenijska snimanja. Uostalom, milenij oznacava brojku tisucu, a na svakoj od tih fotografija ima oko tisucu ljudi. Tu sam u ulozi ne samo fotografa vec na neki nacin i zabavljaca. Uvijek sam na nekih 100 metara iznad tla u košari na visokim ljestvama, koje najcešce unajmljujem od lokalne vatrogasne ekipe. To zabavlja ljude, ali i oni zabavljaju mene. Zapravo, zajedno se zabavljamo jer oni u tome sudjeluju dobrovoljno”, objasnio je snimatelj koji je na zagrebackoj Akademiji dramske umjetnosti diplomirao krajem 70-ih u klasi profesora Nikole Tanhofera.

Šime Strikoman u fotografiju se zaljubio vec u petom razredu osnovne, a prvu je televizijsku kameru, kako kazuje, vidio pocetkom 70-ih godina na Šibenskom festivalu djeteta. “To me je toliko impresioniralo da sam se popeo do covjeka koji je bio na nekom velikom praktikablu – trebalo se popeti do njega – i pitao ga kako se dode do toga da se stoji iza kamere. Tad sam prvi put cuo da postoji Akademija”, prisjetio se Strikoman. Još kao student poceo je svoje fotografije objavljivati u Poletu gdje je jedno vrijeme bio i urednik fotografije. Kao fotograf radio je i za Studentski list, a kako danas kazuje, kad su ga jednog dana nazvali iz redakcije magazina Start, noge su mu se odsjekle jer, premda se dotad vec afirmirao kao fotoreporter, poziv iz tako renomirane redakcije ipak ga je zatekao. Vec kao 20-godišnjak potpisao se kao direktor fotografije na tri filma redatelja Branka Schmidta, snimatelj je brojnih dokumentarnih filmova u produkciji Televizije Zagreb, a potom i Hrvatske televizije, no kako svoj status slobodnog umjetnika nikad nije poželio zamijeniti sigurnim i stalnim zaposlenjem, tako je polovicom 80-ih odlucio otvoriti vlastitu produkcijsku kucu i vratiti se iz Zagreba u rodne Vodice. Tijekom Domovinskog rata u Vodicama je pokrenuo lokalnu televiziju koja je djelovala nešto manje od tri godine, kako napominje, u onim najgorim vremenima, kad je Dalmacija bila odsjecena.

“Emitirali smo program svaki dan i nastojali ljudima vratiti optimizam i vjeru da ce i rat proci, a mi moramo prevladati teškoce i što prije se vratiti turizmu. Nastojao sam ne zabrljati u odnosima medu ljudima jer sam znao da ce sve to proci i želio sam da nakon svega mogu svakom covjeku pogledati u oci”, o svojim urednickim danima prica Šime Strikoman dok sjedimo u jednom od kafica koji su se nanizali uskim, poplocanim ulicama centra Požege. Na glavnom je gradskom trgu upravo završavala generalna proba uoci snimanja još jedne emisije “Zlatne žice Slavonije”, a naš je sugovornik postajao sve nemirniji kako se bližilo 18:30 sati kad je trebao snimiti još jednu Milenijsku fotografiju.

“Ne može se to raditi brzo. Ideja treba sazreti, treba pripremiti teren, gdje ce stajati dizalica i na kojoj visini, zbog svjetla. Poznam Požegu pa je to ovdje bilo lakše, ali u Viroviticu sam, recimo, dolazio dan za danom. Prevalio sam najmanje 30 tisuca kilometara stalno na relaciji Vodice – Virovitica – Vodice, ali i Viroviticani su se uistinu potrudili. Cak smo pola sata blokirali promet na Podravskoj magistrali koja prolazi centrom Virovitice jer s tog se mjesta najbolje vidi centar. Uvijek pazim da mi fotografija bude uredna, bez obzira na to što na njoj ima tisucu ljudi. Svaka fotografija ima i svoju poruku, recimo poruka iz Virovitice jest da treba što prije napraviti obilaznicu. Nije u redu da magistrala prolazi kroz centar grada”, objasnio je Strikoman kako prije svake njegove fotografije postoji prica, koju u jednom trenutku, jednim pritiskom na okidac fotoaparata, nastoji zabilježiti i ispricati. Prica je temelj i prvog njegova samostalnog fotografskog projekta, Terre Croatice, kojom je, slobodno se može zakljuciti, nekako sve i zaceto.

”Želio sam snimati puno ljudi i dosjetio se procesija, proštenja, fešta – narodnih svecanosti koje dotad gotovo nitko nije snimao, osobito ne dovoljno kvalitetno da bi se tome dao odgovarajuci znacaj. Snimao sam procesije u Rogoznici, Tisnom, Vodicama, i u Dubrovniku procesiju Svetog Vlaha, i tada sam shvatio kako je taj dan i u maloj Rogoznici i u velikom Dubrovniku jednako spektakularan. Želio sam prikazivati ta naša mala mjesta baš onda kad su najbolja, kad je sve nekako svecano, kad su ljudi radosni i posebno obuceni. Ta me ideja nekako vodila”, objasnio je Strikoman, cija je produkcijska kuca dosad objavila 11. izdanja Terre Croatice, odnosno mapa fotografija Kutjeva, Kornata, Sinjske alke, Janjeva. Premda bi kao vlasnik skupocjene opreme za snimanje Šime Strikoman nesumnjivo bolje zaradivao kad bi je iznajmljivao televizijskim kucama onako kako to cine druge produkcijske kuce, taj Vodicanin koji je u svom rodnom mjestu otvorio i galeriju gdje priprema izložbe odlucio je da mu je važnije ostati dosljedan sebi. Zbog vezanosti uz Vodice prihvatio je i volontirati kao predsjednik Turisticke zajednice, sljedeceg ljeta planira pokrenuti i dvodnevni fotografski festival, a na umu ima i novu Milenijsku fotografiju, koju bi, najavljuje, volio snimiti na Markovu trgu u Zagrebu.

“Plan je okupiti što više ljudi koji bi pred Markovu crkvu došli sa svojim fotoaparatima i slikali mene kako slikam njih”, objasnio je ukratko prije no što je ušao u košaru koja ga je podigla 100 metara iznad Požežana s cašama u rukama. “Požega i Zlatna dolina od davnina su poznate po dobrom vinu i kulenu, a što nije u duhu novog Zakona o sigurnosti u prometu. Smatram da bi svatko nakon finog jela trebao popiti cašu dobrog, kvalitetnog vina. To ne može biti loše, a još manje kažnjivo”, porucio je Strikoman dok se preko tisucu Požežana koji su mu pozirali bez rezerve složilo s njim ocekujuci da ce uskoro svoje lice pronaci medu licima tisuce istomišljenika na još jednoj Milenijskoj fotografiji Šime Strikomana.


KOMUNIKACIJA U MUO- Koliko je objektivna fotografija

Vjekoslav Gašpert

Da je ljepota (istina) u ocima promatraca i koliko fotografija kao medij može manipulirati stvarnošcu, otkrit ce izložba radova kamermana i snimatelja Hrvatske televizije koja ce u Muzeju za umjetnost i obrt biti otvorena od 15. do 27. svibnja

Hrvatska televizija i Muzej za umjetnost u povodu Dana HTV-a, 15. svibnja, organiziraju izložbu fotografija kamermana i snimatelja HTV-a od 2001. godine.

Anton Tan Lumezi

Objedinjene na temu 'Komunikacija', u MUO ce biti izložene šezdeset i dvije fotografije hateveovaca Marka Buljana, Aleksandra Dabanovica, Antona Tana Lumezija, Damira Altera Matijevica, Daniela Autischera, Dušana Vugrinca, Jakova Teklica, Lukše Marottija, Markana Radeljica, Miroslava Zadre, Siniše Paruža, Tomislava Effenbergera, Tomislava Križica, Vjekoslava Gašperta, Zlatka Miloševica, Zorana Kovacevica, Zorana Matica i Šime Strikomana.


Šime Strikoman

U katalogu izložbe pod nazivom 'Komunikacijske karakteristike fotografije', koji potpisuje Zlatan Gelb, stoji: 'Još je Leonardo da Vinci u svome Traktatu o slikarstvu jasno dokazao da objektivnosti u prijenosu slika iz prirode ne može biti i da sve ovisi o covjeku koji taj prijenos vrši, bez obzira na to kojim se sredstvom služi. Saznanje koje je vrijedilo u 15. stoljecu, za majstore koji su znali besprijekorno prenijeti na platno sve što se pred njima nalazilo, vrijedi i danas, u okruženju novih tehnickih mogucnosti. To što danas imamo kamere ne znaci da je prijenos stvarnosti u bilo kojem slucaju vjerniji nego što je bio prije.'


Lukša Marotti

'Otkada postoji ono što danas nazivamo likovnom umjetnošcu postoji i želja da se pomocu nje na neki nacin manipulira stvarnošcu. Svi koji su imali imalo moci htjeli su da ih se ovjekovjeci za buducnost znacajnijima, ljepšima nego što su bili. Velicanstvene figure vladara raznih povijesnih epoha samo su neki primjeri kako likovna umjetnost može biti u službi politickih poruka. Ta su djela imala važnu ulogu u politickim odnosima, ali je snaga njihova vizualnog argumenta imala ograniceni domet zbog cinjenice da su bila izradena u samo jednom ili najviše dva primjerka. S izumom fotografije ta ogranicenost više na postoji, pa se time neizmjerno pojacava manipulativna uloga slike posredovane fotografijom, filmom ili televizijom.'

'Zato mnogi politicari, pa i oni koji vrlo dobro znaju kako se slikom može manipulirati, ustraju na hladnom, objektivnom oku kamere, htijuci time ljudima koji nisu toliko upuceni u kreativne i manipulativne mogucnosti fotografske slike stvoriti dojam apsolutne objektivnosti fotografije. Što se hladnoce tice, slobodno se može reci da je samo staklo objektiva hladno, ali ne i ono što njime posreduje', zakljucuje Zlatan Gelb.
T-Portal
ponedjeljak, 14.5.2007.

 

PLOVI, MOJ MOSTICU, PLOVI REPORTERI OTVORENOG MORA NAZOCILI SU RAĐANJU TRECE MORSKE MILENIJSKE FOTOGRAFIJE BROD DO BRODA-KOPNO DO OTOKA

Šime ih veže i spaja

Poznati fotograf Šime Strikoman napravio je prošle subote i trecu morsku milenijsku fotografiju: dvjestotinjak brodova i brodica našlo se duž imaginarne crte od 1935 metara, iliti milju i dva kabela, izmedu Rta Studena u Tkonu na otoku Pašmanu i biogradskoga gradskog bazena.
OPŠIRNIJE

 
Jadran film snimit ce novog Winnetoua
Piše: Minja Gugic Foto:  Vladimir Ivanov

ZADAR - Snimanjem još jedne u nizu milenijskih fotografija, ciji je autor poznati fotograf Šime Strikoman , danas je na podrucju oko Starigrada i Nacionalnog parka Paklenica nastavljena 1. Winnetou konvencija u cast napopularnijeg filmskog indijanskog poglavice.
OPŠIRNIJE

 

Tisuce snimatelja na Markovu trgu
Nikola Urukalo,Slobodna Dalmacija

U povodu obilježavanja 115. obljetnice Foto kluba Zagreb pokušat cu 16. lipnja na Markovu trgu u Zagrebu okupiti sve one koji se bave snimanjem ili imaju fotoaparat i napraviti njihovu milenijsku fotografiju. Poziv ce biti upucen i snimateljima u susjednim državama. Ako uspijem okupiti tisucu, dvije ljudi, taj ce snimak imati veliki odjek u cijelom svijetu – kaže Strikoman.

 

MILENIJSKA ŠIMI STRIKOMANU POZIRALA NJEGOVA GENERACIJA
IZ CIJELE HRVATSKE
'Pedeset kao dvadeset'

Kultni vodicki akademski snimatelj i fotograf Šime Strikoman ovjekovjecio je svoju 81. milenijsku fotografiju. Strikomanu je na rivi ispred hotela 'Imperial' pozirala njegova generacija — pedesetogodišnjaci. I to ne samo iz Vodica, nego iz svih krajeva Hrvatske, pa cak i iz Slovenije. Naime, na obilježavanju pola stoljeca života u Vodicama su se okupili slavljenici iz 37 hrvatskih gradova i opcina, te iz Ljubljane. Njih 160 za milenijsku fotografiju svojim tijelima "ispisali" su brojku 50. Na sebi su imali bijele majice s velikim logom i porukom okupljanja u Vodicama: "Pedeset kao dvadeset".
Svi oni družili su se dva dana u Vodicama. Subotnju vecer su proveli na gala veceri u hotelu 'Imperial' uz pjesmu Ansambla Bonaca. U nedjelju su, pak, pedesetogodišnjaci "pomladili" Šepurinu na otoku Prvicu, u tamošnjoj župnoj crkvi služena je misa zahvalnica koju je predvodio don Božo Škember uz sudjelovanje šepurinskih puckih pjevaca. Proslava je završena roštiljadom na bazenu hotela 'Imperial'.
Ovo neuobicajeno okupljanje organizirala je generacija Vodicana rodena 1957. godine, predvodena Šimom i njegovom ženom Editom, koji su, inace, u ljubavi još iz školskih klupa.
— Ova mi je milenijska fotografija nekako i najdraža, jer ipak je to moja generacija. Dvodnevni aranžman okupljanja pedesetogodišnjaka pokazao se punim pogotkom. Nastojat cu da to postane tradicija pa cu iduce godine u Vodice pozvati generaciju rodenu 1958. godine — kazao nam je Šime Strikoman .

 
Dubrovacki vijesnik Broj: 2929 - 16.03.2007.
NA PLAŽI HOTELA ADRIATIC SNIMLJENA 78. PO REDU FOTOGRAFIJA U POZNATOM MILENIJSKOM CIKLUSU VODICKOG FOTOGRAFA - MAESTRALI U OBJEKTIVU ŠIME STRIKOMANA

Bilo je to hladno i burno dubrovacko jutro, ali grijala nas je toplina u srcima, još pod dojmovima prepricavao je atmosferu sa snimanja posljednje fotografije u svom milenijskom ciklusu poznati vodicki snimatelj, fotograf i turisticki djelatnik Šime Strikoman . Pod nazivom «Valovi Maestrala», 78. po redu fotografija iz spomenutog ciklusa u nedjelju je na plaži Hotela Adriatic ispred objektiva uspjela okupiti cak dvjestotinjak djelatnika hotelske grupacije «Maestrali» i clanova njihovih obitelji.
Na milenijskoj fotografiji ovjekovjeceno je 250 obitelji koje su sudbinski vezani za Hotele Maestral, posljednje neprivatizirane hotelske grupacije u Dubrovniku u sklopu koje posluje pet hotela.
Za tu jedinstvenu prigodu ucenici Umjetnicke škole Luke Sorkocevica oživjeli su bojama inace «hladnu» betonsku plažu. Iscrtali su valove u prepoznatljivim «Maestralovim» bojama, koje su kasnije, prema zamisli Strikomana, svojim veselim kretnjama «uzburkale» i oživjele glavne zvijezde fotografije – djelatnici Maestrala sa svojim najmilijima.
- Ucenici Umjetnicke škole Luke Sorkocevica na celu s Davorom Lucijanovicem su toliko dobro izveli zadatak, da s pravom mogu ustvrditi kako je to vrhunac «land arta». I što je najvažnije, ostavili smo neizbrisiv trag. Naš milenijski znak, prepricava Strikoman u cijoj je pratnji u Dubrovnik stigla i snimateljska ekipa na celu s redateljem Igorom Mirkovicem koji snima dokumentarac o projektu milenijskih fotografija.
Strikoman je vec snimao u Dubrovniku i to Festu sv. Vlaha koja je uvrštena u njegov drugi, takoder hvaljeni projekt «Terra Croatica». Tako «Valovi Maestrala» nisu njegova prva, a svakako ne i posljednja fotografija nastala u Gradu pod Srdom. Naime, Strikoman vec najavljuje sljedecu u nizu milenijskih fotografija koja bi se, ukoliko se ideja uspije realizirati, trebala snimiti upravo na Srdu.
- Ideja je da se uoci Uskrsa na Srdu pomocu ljudi formira oblik križa koji bi bio 30 metara dug, a u njega bi stalo tisucu ljudi, najavljuje Strikoman koji u šali kaže kako je postao sinonim za puno ljudi.
(iv, snimio: Željko Tutnjevic)

 

VODICE U ZNAKU PEDESETOGODIŠNJAKA

ŠKLJOC- Novi milenijski projekt Šime Strikomana koji na jedinstven nacin proslavlja svoj 50.-ti rodendan

Nekolicina hrvatskih pedesetogodišnjaka prvih pola stoljeca života proslaviti ce u subotu na pomalo neuobicajen nacin. Veliko rodendansko slavlje prema ideji poznatog milenijskog fotografa Šime Strikomana koji i sam proslavlja 50.-ti rodendan, održati ce se u Vodicama i dakako, uz svjetlosno ovjekovjecavanje ovakvog jedinstvenog dogadaja na još jednoj milenijskoj fotografiji. Naime, svi slavljenici biti ce postavljeni u poziciju kako bi s visine mogla biti vidljiva brojka 50.

Generaciji 1957. pored brojnih najavljenih pedesetogodišnjaka slavljenika iz Bola, Omiša, Karlovca, Velike Gorice, Splita, Siska i dakako Vodica, mogla bi se odazvati i dubrovacka gradonacelnica Dubravka Šuica, takoder pripadnica iste generacije. Naravno, cijelo snimanje i druženje generacije popratiti ce i kamere ciji ce kadrovi poslužiti za dokumentarac Igora Mirkovica o milenijskim fotografijama po kojima je Šime Strikoman i svjetski poznat.

Najnovija milenijska fotografija Šime Strikomana naslovljena je sa "Generacijo 1957./2007- odazovi se!", a program obilježavanja, kako i prilici slavljenickom dogadaju, potrajati ce dva dana. Odbor vodickih organizatora milenijske fotografije generacije pedesetogodišnjaka koji i sami pripadaju toj skupini, pozvao je sve pripadnike generacije 1957. da se prijave na web stranici www.strikoman.com kako bi u ovom milenijskom projektu sudjelovalo ocekivanih nekoliko stotina slavljenika.

P.PEKO

 Milenijska fotografija zaposlenika Maestrala
Dubrovnik, 11.3.2007. - Šime Strikoman, fotograf poznat po svojim milenijskim fotografijama, jučer je ovjekovječio i zaposlenike dubrovačkih Hotela Maestral. Na plaži hotela Adriatic unatoč jakoj buri okupili su se zaposleni toga posljednjeg neprivatiziranog hotelskog poduzeća u Dubrovniku, pa i članovi njihovih obitelji.
Sudbina 250 zaposlenika Maestrala vezana je uz sudbinu ovoga hotelskog poduzeća, a također i egzistencija njihovih obitelji jer su mnogi tu proveli gotovo čitav radni vijek. Milenijsku je fotografiju naručila uprava Hotela Maestral i ona će nositi naziv “Valovi Maestrala”!
Okupljeni zaposlenici Maestrala sakupili su se u valove po iscrtnim bojama svih pet maestralovih hotela, kuharice i konobari bili su u radnim u uniformama, a svi su slušali upute koje je Š. Strikoman davao sa šest metera visoke skele.
 
 Strikoman predstavio 'Domagojeve strijelce'
Metkovic , 6.2.2007. - U galeriji Ave Arte Atelier u Vidu održana je promocija 77. po redu milenijske fotografije filmskog snimatelja i fotografa Šime Strikomana. Fotografija pod nazivom "Domagojevi strijelci" snimljena je u Vidu 6. kolovoza prošle godine, a uz nju izloženo je još 10 milenijskih fotografija po izboru samog autora.
Poster-fotografija "Domagojevi strijelci" tiskana je uz pomoc sponzora u nakladi od 500 primjeraka, a može se kupiti po cijeni od 10 kn u Ave Arte Atelier galeriji te župnoj dvorani u Vidu. Sav prihod od prodaje ide za uredenje vidonjske župne crkve Gospe od Snijega kraj koje je ta fotografija snimljena.
 

Razgovor: Snimatelj i fotograf Šime Strikoman obilježava 30 godina umjetnickog rada

Uvijek sam u pravo vrijeme bio na pravom mjestu

Grad Šibenik bi trebao u svoje planove staviti to da se izgradi multiplex. Zašto bi izgradnja sportske dvorane u Splitu od 20 000 mjesta bila realna, aizgradnja šibenskog multiplexa nerelana. To bi trebalo se izgraditi u sklopu nekog novog trgovackog centra. Mogao bi se tu napraviti i neki hotel gdje bi se promovirao kongresni turizma, pa ujutro imate kongres, a navecer ti ljudi mogu ici u kino. Samo je važno da u poglavarstvu Šibenika ili Županije budu ljudi kojima je važnije da se izgradi kino, nego da se grade samo sportski centri – istaknuo je Strikoman

Šime Strikomana, diplomirani filmski i televizijski snimatelj, fotograf, poduzetnik i turisticki radnik, ove godine obilježava 30 godina umjetnickog rada. Za sebe zna reci da je uvijek u pravo vrijeme bio na pravom mjestu, no unatoc brojnim projektima, popularnost mu je donijela milenijska fotografija. Iako su mnogi njegovi radovi komercijalne i promidžbene naravi, Strikoman ih doživljava i kao umjetnicki izazov.. U godini u kojoj proslavlja 30 godina rada planira nastaviti snimati milenijske fotografije. Vec u ožujku na Lapadu ce ovjekovjeciti zaposlenike hotela Maestral uci njegove privatizacije, zatim svojim fotoaparatom namjerava uhvatiti 500 brodica od Tkona do kopna, a u Gabeli za milenijsku fotografiju pozirat ce mu 700 ljudi koji ce svojim tijelima napraviti trojanskog konja. Ni 85 godina Jadrije ovog ljeta nece proci bez Strikomana, a on najavljuje i seriju fotografija pjevacice Helene Bastic, koju je nazvao Esencija Mediterana. Tu je još i edicija Terra Croatica koju je otkupio Bibliotheque Nationalle de France na što je posebno ponosan. U duhu milenijske fotografije Strikoman ce proslaviti i svoj 50. rodendan i to tako što ce na veliku feštu pozvati sve iz Hrvatske rodene 1957. godine.

-Je li vam možda krivo što je milenijska fotografija postala vaš zaštitni znak i sve drugo cime se bavite potisnula u drugi plan?

- Nije mi to nimalo krivo, jer u svakom gradu u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini gdje sam radio milenijske fotografije, cak i tamo gdje sam mislio da sam nepoznat, sva vrata mi se otvaraju cim se spomene moje ime i milenijska fotografija.

- Kada ste snimili prvu milenijsku fotografiju jeste li ocekivali da ce to izazvati toliko zanimanje?

- Prvu milenijsku fotografiju napravio sam u Vodicama i na taj nacin želio sam obilježiti prijelaz iz 2. u 3. milenij. Pozvao sam Vodicane da dodu na glavni trg, a cijela akcija bila je dobro medijski popracena. Odazvalo se 1036 ljudi, a kljucni moment je bilo i to što sam se odlucio snimiti iz vatrogasnih ljestava. Jer da sam to snimio s krova kuce ili nekog balkona, ne bi tako uspjelo. Naime, želio sam snimiti grupu ljudi, a da to ima likovnog i kompozicijskog smisla, da se ljudi dobro vide, da im se vide oci i lice. To nije zamišljeno kao skup ljudi koji su se slucajno sreli, vec su oni u svemu tome svjesno sudjeluju. Iskreno, nisam racunao niti planirao da ce se to tako razvijati. Mislio sam snimiti tu jednu fotografiju i gotovo. Kasnije u povodu postavljanja spomenika kralju Petru Krešimiru IV u Šibeniku napravio sam milenijsku fotografiju svih Krešimira i Krešimirki. Tako je krenulo i sada sam dogurao do 77 milenijske fotografije.

- Je li milenijska fotografija razlog zbog koje Igor Mirkovic o vama snima dokumentarac?

- Zanimljivo da je još 2001. godine dok je Mirkovic bio urednik na HTV-u poslao ekipu da snimi to što ja radim. Tada sam naime snimao žudije, rimske vojnike koji cuvaju Isusuov grob, a osim vodickih žudija okupio sam i one iz doline Neretve, Vrlike, Murtera, Tisna i Prvica. Sada kada je taj projekt ušao u sedmu godinu Mirkovic je želio napraviti dokumentarni film o tomu. Radi se sa skupom, profesionalnom opremom, u produkciji Gama studija iz Zagreba. Direktor fotografije su Silvestar Kolbas i Vjeran Hrpka. Vec je obavljeno nekoliko snimanja. Prvi kadrovi filma snimljeni su u Sisku gdje se radila milenijska fotografija Sisak grad pobjeda, te prošle godine u listopadu u Solarisu kada sam snimao 580 zaposlenika Coca cole iz Hrvatske koji su svojim tijelima cinili obrise coca coline boce.

- Hoce li i taj film kao i drugi Mirkovicevi dokumentarci biti prikazani u kinu?

- Film ce trajati 30-ak minuta i to nije forma za kina. Mirkovic baš i ne snima puno mene kako radim, vec puno radi s ljudima koji sudjeluju u toj milenijskoj fotografiji. Što se tice proslave moje obljetnice, kada završi film, planiram da projekcija bude u Šibenikom kazalištu. Odabrao sam Šibenik zato što sam tu izlagao svoje prve fotografije, a i prvu profesionalnu kameru vidio sam 1971. godine u šibenskom MDF-u. – S obzirom na brojne promidžbene materijale, narudžbe i namjenske filmove jeste li vi umjetnicki ili komercijalni snimatelj?

- Ja sam najprije filmski snimatelj. Ne bih rekao da imam više komercijalnih filmova, nego umjetnickih. Pa samo za film Kanjon opasnih igara snimljeno je 20 kilometara filmske trake. Možda se o tim mojim filmovima manje zna, ali tu je film Hildegard s Fabijanom šovagovicem, pa Rano sazrijevanje Marka Kovaca s Mirom Furlan i Zlatkom Vitezom, zatim Za prošle dane Pišta Baci. Za vrijeme rata za HTV sam napravio 30-ak polu igranih ratnih filmova. Moj je rad sukus filma, novinarstva, umjetnicke fotografije, što me je i dovelo do toga da mogu napraviti projekt poput milenijske fotografije koji sada izaziva pažnju i drugih režisera. Zato se ne mogu tocno opredijeliti jesam li umjetnicki ili komercijalni snimatelj. Ipak buduci da sam završio Akademiju, moji su radovi na visokoj tehnickoj razini.

- Svojedobno ste se upustili i u poduzetnicke vode, a do lani ste vodili i TZ Vodice?

- Osim što svakodnevno snimam, želio sam i pomagao roditeljima koji su imali mesnice. Kasnije je otac kupio strojeve za proizvodnju slastica, pa smo pokrenuli i taj posao. Kad je došao rat, odlucio sam ne baviti se više s tim, a otac je nastavio. Tijekom rata pokrenuo sam vodicku televiziju i ona je u to vrijeme odigrala znacajnu ulogu. Uvijek sam se u pravo vrijeme bio na pravom mjestu, jer sam se uvijek družio s bitnim ljudima. Što se tice turizma, ja sam od pocetka svog posla u turizmu. Moje su se fotografije koristile za promociju šibenskog turizma i bio na raznim izložbama po svijetu. Bio sam sudionik razvoja našeg turizma. Radeci dugo namjenske i promidžbene filmove o turizmu došlo je i do toga da budem predsjednik TZ Vodice. Tu sam dužnost vrlo ozbiljno shvatio i mislim da je tijekom tih cetiri godine puno toga napravljeno. Izmedu ostalog dobili smo kljucni dokument o marketinškom planu vodickog turizma. Kad mi je mandat istekao više se nisam htio kandidirati.

- Buduci da ste se, kako kažete, družili s 'pravim' ljudima jeste li u nekoj stranci?
- Ja sam sve na vrijeme radio. Ukljucio sam se na vrijeme i u Domovisnki rat. Na pocetku sam bio simpatizer HDZ, cak imam i neku iskaznicu, ali se to nije brojilo kao clanstvo. Bio sam i prvi vijecnik HDZ-a u opcini Vodice. Pozvao me Rade Ivas da kao nestranacki covjek dodem na njihovu listu. To nisam mogao odbiti i ponosan sam na to, jer je to bilo u ratu 1993. godine. Danas sam odabrao da ne budem clan nikoje stranke i da budem sa svima u dobro.

-Puno ste suradivali s Radom Ivasom koji se nedavno našao u središtu afere oko ustupanja opcinskog zemljišta Gortanu zbog cega je Opcinskog državno odvjetništvu pokrenulo istragu. Kako komentirate taj slucaj?

-S Radom Ivasom sam u dobrim odnosima i kad je on sazvao konferenciju za novinare u vezi s tim, osjecao sam potrebu da budem tamo, da mu dam podršku. Uz Ivasa me vežu neki dogadaji iz rata. Bio sam s njim i kada je trebalo donijeti odluku o evakuaciji Vodica kad su tenkovi došli na ulaz u grad. Trebalo je tada imati petlje i reci da ne dolazi u obzir da ljudi napuste Vodice.

-Je li u slucaju Gortan, po vašem mišlejnju, Ivas postupio prema zakonu ili nije?

-Ne znam je li Ivas kriv ili nije. To ce pokazati istraga. Možda su s jedne strane Vodice nešto izgubile, ali na drugu stranu puno su dobile. Pa pogledajte u kakvoj se reperezentativnoj zgradi danas nalazi gradska uprava. Uredilo se kino, kupile neke zgrade. Proracun se napunio što omogucuje daljnji razvoj grada.

-Ipak Vodice još uvijek nemaju mnoge kulturne atribute koje mora imati svaki grad?

-Rekao bih da Grad Vodice izdašno financira svoje kulturne udruge, istina one su još uvijek amaterske. S druge strane TZ organizira mnoge manifestacije poput Uskrsnog dorucka, jazz festivala, veceri dalmatinski pjesme te razne izložbe. Grad je uredio i Kulturni centar i jasno je da sada treba oformiti ekipu ljudi koji ce se baviti tim prostorom i sadržajima. Eto uskoro otvaramo i kino.

-Vi osmišljate svecani program otvorenja?

-Zamislio sam da program otvorenja kina potraje nekoliko dana. Bilo bi prikazano nekoliko igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova tako da bi to moglo kasnije prerasti u jedan filmski festival za snimatelja. Za sam dan otvorenja odabrali smo igrani film Trešeta koji govori o cetiri igraca trešeta na jednom otoku. Kada jedan od njih umre, oni ne mogu naci cetvrtog igraca. Zato smo zamislili da se dva sata prije pocetka projekcije ispred kina odigra mali turnir u trešeti i to tako s glumcima iz filam koje cemo pozvati kao goste. Vodice kino dobivaju nakon 30 godina. Planiramo i da Vodicka glazba odsvira izbor melodija iz više filmova za koju je glazbu radio Ennio Moricone koji ove godien dobiva Oscara za životno djelo. Svojedobno sam govorio da bi trebalo osnovati nešto što bi se zvalo Tvornica dogadaja i što bi udovoljavalo vodicke potrebe za kulturom, ali da ta dogadanja mogu odjeknuti i po cijeloj Hrvatskoj, cak i svijetu te da se mogu dovoditi važni i ugledni gosti.

- Nedavno ste izjavili da Šibenik mora napraviti multiplex kino?

- Za razliku od trgovackih centara u Zagrebu, Rijeci ili Zadru koji nude mnoge kulturne sadržaje naši centri su u tome još uvijek siromašni. Zato mislim da u bi trebalo izgraditi neki novi trgovacki centar u sklopu kojeg treba biti i multiplex kino jer to ima brojne prednosti od besplatnog i osiguranog parkirališta do udobnosti i opremljenosti kino dvorana. Grad bi to trebao staviti u svoje planove, jer zašto Split može graditi sportsku dvoranu od 20 000 mjesta, a izgradnja kina u Šibeniku izgleda nerelano. Potreba postoji i to je ocigledno, a kino Odeon je premalo i to ne odgovara današnjim potrebama. U sklopu takvog centra mogao bi se izgraditi i neki hotel gdje bi se promovirao kongresni turizma, pa ujutro imate kongres, a navecer ti ljudi mogu ici u kino. Samo je važno da u poglavarstvu Šibenika ili Županije budu ljudi kojima je važnije da se izgradi kino, nego da se grade samo sportski centri.

Marija Loncar


APEL MLADIH: Vratite nam kino

POKRET Akciju vracanja kina u Šibenik snažno podržali Šibencani poznati u svijetu filma: Leon Lucev, Goran Višnjic, Vinko Brešan, Šime Strikoman , Davor Šaric, a pocinje stvaranje cijelog pokreta za vracanje kinoprojekcija u "Odeonu"
piše Jordanka GRUBAC

Projekt "Šibenik metropola mladih" organizirao je tribinu u Gradskoj knjižnici o temi - vracanju kina u Šibenik. Koliko tema intrigira Šubencane, lako je bilo vidjeti po broju okupljenih, a Multimedijalna dvorana bila je pretijesna primiti sve koje zanima kad ce Šibenik opet dobiti kinodvoranu.
Procelnicu za društvene djelatnosti grada Živanu Podrug to je dodatno ohrabrilo u naumu koji su mnogi pesimisticno prozvali "ratom s vjetrenjacama".
- To koliko vas se sakupilo ovdje najbolji je dokaz da kino u Šibeniku nije prošlost. Osobno cu ustrajati na svemu što treba uciniti da se kino Odeon vrati prikazivanju filmova.
Pozivu da daju glas za šibensko kino odazvala su se brojna poznata imena hrvatskog filma sa šibenskim korjenima: Goran Višnjic, Šime Strikoman , Leon Lucev, Vinko Brešan, Davor Šaric, a voditeljica tribine Vinka Klaric spomenula je one koji dolaze: Tonija Gojanovica, Dijanu Bolanca i one najnovije studente zagrebacke Akademije za kazalište i film.


U OBJEKTIVU: AUTOR SVE POPULARNIJEG I TRAŽENIJEG PROJEKTA MILENIJSKE FOTOGRAFIJE OTKRIVA AMBICIOZNE PLANOVE:

Nakon posljednjih snimaka dvaju brandova, Aluminija Mostar i Coca Cole, filmski snimatelj, likovni umjetnik i fotograf Šime Strikoman, u okviru svoje Milenijske fotografije, najavljuje nove, vrlo zanimljive projekte

-Ideja da od ljudskih tijela snimim najvecu «bocu» coca-cole u svijetu, te naziv i logotip Aluminija Mostar, po svemu sudeci, naišla je na veliki odjek izvan granica Hrvatske. Ponude, koje sada imam govore da se i sam projekt Milenijske fotografije postupno može razviti u jedan od hrvatskih brandova – veli Strikoman.

U posljednjih šest godina, Strikoman je izradio 72 milenijska snimka. Projekt Milenijske fotografije nedavno je u Splitu nagradila i Europska federacija turistickih novinara. Strikoman je glavni kandidat za nositelja projekta izrade fotografija 10 europskih gradova nominiranih za Zlatni cvijet Europe 2007., cija ce se završna svecanost održati u Splitu.

Vodicki fotograf uskoro u Sarajevu, Visokom i Gabeli pocinje izradu milenijskih fotografija tamošnjih turisticki atrakcija, koje su vec izazvale pozornost svjetskih medija.

- Milenijska fotografija piramida Zmaja, Sunca i Mjeseca kod Visokog bit ce napravljena na nacin kako to još nitko nije uradio u svijetu. Jedinstvena i provokativna bit ce i fotografija arheoloških istraživanja kod Gabele, gdje ce se prvi put pojaviti i legendarni Trojanski konj – najavljuje Strikoman.

U Hrvatskoj, pak, sljedece godine realizirat ce vrlo zahtjevan snimak „Brod do broda - otok do otoka“, koji ce raditi u akvatoriju izmedu Pašmana i Biograda. U snimanje namjerava ukljuciti oko 40 brodova iz Tkona, Kukljice, Ugljana, Biograda i Pašmana, zatim brodove Jadrolinije, Hrvatske ratne mornarice, te hrvatske zracne snage. Na otocicu Tanjuricu kod Dugog otoka snimit ce zborove i limene glazbare iz cijele Dalmacije. U Zagrebu ce okupiti svoje vršnjake iz cijele Hrvatske rodene 1957. i napraviti prvu hrvatsku milenijsku fotografiju pedesetogodišnjaka.

- Dogodine cu proslaviti pola stoljeca života i tri desetljeca umjetnickog rada. Od Grada Zagreba zatražit cu potporu za izradu objedinjenih 20 mapa iz moje edicije Terra Croatica i kataloga svih mojih milenijskih fotografija. Zagrebu cu predložiti i jedan poseban snimak, koji ce, siguran sam, izazvati zanimanje medija iz cijelog svijeta – kaže Strikoman.

Nikola URUKALO

Milenijska himna

Projekt Milenijska fotografija dobio je i svoju himnu pod nazivom Milenijske uspomene. Tekst je napisao šibenski tekstopisac Dinko Škevin, dok glazbu potpisuje Dušan Šarac. Himna ce uskoro biti snimljena, a pjevat ce je Đani Stipanicev.

-Snimanje bilo koje milenijske fotografije zapravo je cijeli niz raznovrsnih dogadanja. Zato je projekt dobio himnu, a uskoro ce imati i druge identifikacijske sadržaje. U snimanju je uvijek angažirano puno ljudi i tehnike. Jedan od mojih stalnih sponzora je i Ministarstvo obrane, bez cije potpore, posebice u snimanju zracnih snimaka i snimaka na moru ne bih mogao realizirati neke od svojih zamisli – istice Strikoman.

Dokumentarac Igora Mirkovica

O Šimi Strikomanu i njegovim milenijskim fotografijama Igor Mirkovic snima dokumentarni film. U filmu su kao direktori fotografije angažirani Vjera Hopka i Silvestar Kolbas. Mirkovic svojom HD Cine kamerom prati sva dogadanja i ljude vezane uz ovaj projekt. Kada bude završen film ce vjerojatno biti prikazivan i u domacim kino dvoranama.

 

Stankovci 2006

29.07.2006 ostat ce zapamcen kao važan dan u povjesti Moto kluba Stankovci ali i samog mjesta Stankovaca. Na drugi rodendan stankovacki motoristi napravili su svoj prvi moto susret i pogodili. Sakupio se zavidan broj motora iz svih krajeva HR ali i iz drugih zemalja. Okupljanje, iako nenajavljeno za petak, pocelo je vec taj dan a u subotu su bikeri poceli ozbiljnije pristizati. Oko 18 sati krenuo je i moto defile koji je poveo preko 500 bikera na prekrasni vidikovac iznad Banjevaca odakle sa oko 350 m/nv puca pogled preko zelene ravnice Vranskog jezera pa sve do Kornata, Biograda, Pakoštana. Predivna panorama! Nakon kratke govorancije lokalnih nacelnika Šime Strikoman napravio je seriju svojih milenijskih fotografija koje ce se kasnije svakako koristiti u promociji opcine Stankovci. Nakon povratka u Stankovce, pocela je i zabava sa natjecanjima bikera, dobre glazbe pa sve do seksi showa koje u izvedbi dvije simpaticne djevojke iz Slovenije. U dva navrata vremenske neprilike pokušale su osujetiti dobru zabavu. Prvo jaki naleti vjetra a zatim i kiša. Medutim bikeri se nicim nisu dali smesti pa se zabava nastavila sve do sitnih sati. Ujutro nakon sklapanja šatora slijedila je i prva jutarnja kava uz pohvalne komentare o minulom susretu. Bravo decki. Led ste probili, samo naprijed

Danas se u Splitu održala humanitarna akcija "Zagrlimo Grad".

Zagrlimo grad

Ideja je bila da se okupi oko 3 000 ucenika osnovnih i srednjih splitskih škola i da se, u podne, kada zazvone zvona sv. Dujma uhvatimo za ruke i zatvorimo krug 1.170 metara šire gradske jezgre te tako na simbolican nacin zagrlimo život koji toga trenutka pulsira gradom. Pokrovitelj "gradskog zagrljaja" je Poglavarstvo grada Splita. Taj dogadaj podrška je centralnoj akciji za dogradnju i modernizaciju Centra za onkologiju koju su inicirali Brodomerkur, Slobodna Dalmacija i Županijska liga protiv raka. Tijekom cetiri i pol mjeseca od njenog pocetka na žiro racunu Županijske lige prikupljeno je 243 tisuce kuna. Donatorska akcija koja se odvija pod nazivom "Centar od ljubavi" traje do travnja sljedece godine te je cilj prikupiti milijun i pol kuna.

Ja, kao višegodišnji volonter, sam zajedno s još petnaestak volontera iz školske grupe dobila ulogu organizatora. Uglavnom, naša zadaca je bila da stojimo na jednom od 18 punktova po kojima smo bili rasporedeni. Dobili smo prepoznatljive majice i trebali smo biti tu da pomognemo školarcima da se organiziraju u veliki krug.

Bilo je dosta problema. Djeca su nemirna, srednjoškolci su bezvoljni tako da sam se dobro umorila. Samo sam trcala po Rivi kao luda po najvecem suncu.

Ali, ipak smo uspjeli. Sumnjam da nigdje nije bilo "rupa" u zagrljaju, ali ipak je teško sinhronizirati 3 000 djece.

"Zagrljaj" je trajao deset minuta i nakon toga su djeci podjeljene bocice vode i crveni baloni. U 12:30 smo se okupili pokraj velike fontane na Rivi gdje nas je na velikoj dizalici cekao Šime Strikoman , forograf koji je dobio zadatak slikati milenijsku fotografiju. Svi smo se skupili oko te dizalice, sve se crvenilo od balona i majica koje su volonteri nosili.

Super atmosfera je vladala, postigli smo što smo htjeli.

SOLARIS NOVA MILENIJSKA FOTOGRAFIJA ŠIME STRIKOMANA NASTALA U HOTELSKOM NASELJU KOD ŠIBENIKA

Najveca 'boca' coca-cole na svijetu

Piše: Nikola Urukalo

Na 9. medunarodnom festivalu turistickog filma SWITF CRO, koji je nedavno održan u Splitu, Europska federacija turistickih novinara urucila je filmskom snimatelju, likovnom umjetniku i fotografu Šimi Strikomanu iz Vodica Povelju FEST-a pod nazivom “Zasluge za turizam 2006.”.
Europski turisticki novinari prestižno su priznanje Strikomanu dodijelili za njegov, “izuzetno afirmiran projekt Milenijske fotografije, koja svojom originalnošcu pridonosi prepoznatljivosti hrvatskoga turistickog proizvoda”. Na zasjedanju Glavne skupštine ove federacije, koja ce u proljece 2007. biti održana u Bruxellesu, predstavnici Hrvatske predložit ce Strikomana za nositelja projekta izrade fotografija 10 europskih gradova nominiranih za Zlatni cvijet Europe 2007. Završna svecanost dodjele nagrada održat ce se u Splitu.
U posljednjih šest godina Šime Strikoman je osmislio i izradio 72 milenijske fotografije. Posljednju je ovih dana snimio u mostarskom Aluminiju, gdje je 700 radnika tijelima formiralo logotip i naziv tvrtke.
— Snimka je napravljena s visine od 35 metara, vrlo je uspjela i vjerujem da ce izazvati pozornost u poslovnom svijetu s kojim je mostarski Aluminij danas povezan. Prije Mostara, u Solarisu kod Šibenika, napravio sam milenijsku fotografiju coca-cole, tocnije boce velicine 23 puta 7,5 metara, koju su svojim tijelima formirali zaposlenici Coca-Cole Hrvatska. To je najveca “ljudska” boca i uopce takva vrsta fotografije coca-cole u svijetu — kazao nam je Strikoman

Strikoman ovjekovjecio Aluminij
Piše: Dalibor Drlje

MOSTAR - Poznati multimedijalni umjetnik Šime Strikoman ovjekovjecio je jucer Aluminij d.d. snimivši milenijsku fotografiju ovog mostarskoga giganta. U snimanju, koje je napravljeno u krugu tvornice, sudjelovalo je više od 700 radnika iz svih pogona poduzeca. Strikoman je snimio prizor loga Aluminija i natpis tvornice sastavljen od radnika s visine od 35 metara.

Strikoman prezadovoljan

Prema njegovim rijecima, autenticnosti fotografije su doprinijeli mjesto na kojem se ona nalazi, skladište aluminija, složeni primarni aluminij, vodotoranj te okolna brda. «Zadovoljan sam da je sve dobro ispalo, jer ovo je dosad najimpozantnija i najkompliciranija fotografija. Naime, za nju sam se pripremao više od godinu dana. Ipak, to nije moj prvi kontakt s Aluminijem, jer mi vec godinama imamo dobru suradnju. Dosad sam uradio nekoliko filmova i napravio knjigu», istaknuo je Strikoman, kojem je ovo bila 72. milenijska fotografija. Poznati multimedijalni umjetnik se izvrsno slaže s vodstvom Aluminija, što mu je olakšalo posao. «U tvrtki poznajem sve, pocevši od generalnog direktora Mije Brajkovica, ostalih direktora pa do samih djelatnika. Vec godinama prate moj rad i uvijek su me pitali kada ce Aluminij imati svoju milenijsku fotografiju. Sada se to napokon sve poklopilo, naravno uz dobru organizaciju poduzeca koja je na najvecoj razini. Svatko je od zaposlenika znao gdje treba stati tijekom snimanja te su uz to još kupljene majice kako bi se razlikovali pogoni te napravila što impozantnija fotografija», istaknuo je Strikoman dodavši da ih je tijekom fotografiranja i vrijeme izvrsno poslužilo.

Milenijska fotografija ce se koristiti za predstavljanje

Fotografija ce se preko interneta plasirati svim medijima i postaviti na službenu web stranicu Aluminija, kao i na Strikomanovu web stranicu. Ova milenijska fotografija ce se koristiti za predstavljanje tvornice na razne nacine. Naime, koristit ce se za plakate, kalendare i možda ce se napraviti i velika jumbo fotografija u krugu tvornice

Poštovani citatelji!

Kalendarski pocetak ljeta ponudio nam je vrlo visoke temperature i velike vrucine. Zbog toga su u Sarajevu, barem u nekim dijelovima grada, ulice ovih dana gotovo puste. Posebice one na osuncanoj strani grada. Osjetno je manje uobicajenih šetaca. Ljudi traže hladovinu i ozbiljno pomišljaju na svoj godišnji odmor. Jer, odmor je zacijelo potreba svakog organizma ali i pravo svakog covjeka. Rekli bismo cak i njegova dužnost ukoliko hoce poštivati ritam svakodnevnog života i ogranicenost svoga tijela.

Radeci ovaj ljetni dvobroj Svjetla rijeci znojili smo se i mi u redakciji, znojili su se i naši strojevi. No, nije nam teško palo ovo znojenje jer smo vam, mislimo, uspjeli prikupiti i pripremiti obilje dobrog štiva za citanje i razmišljanje u vrijeme vašeg i našeg odmora.

Pocnimo od Teme broja : dok se budete odmarali i uživali blagodati raznih dostignuca tehnologije, imat cete valjda vremena za zamišljanje slike o svijetu bez otkrica kojima nas je obdario Nikola Tesla? Pokušajte zamisliti takav svijet! Možda ga i možete zamisliti, ali je on svakako potpuno drukciji od ovoga našega. Puno siromašniji. Vrijedi se stoga upoznati s ovim covjekom koji je otkrio buducnost .

Jednako tako bi roditelji i odgajatelji, ali i svi mi drugi, trebali znati koji su neprihvatljivi oblici ponašanja djece i mladih . Predlažemo vam da upoznate Afganistan zemlju bijede i ruševina koja to prema svojim prirodnim bogatstvima nije morala biti, te sarajevsku katolicku župu Dobrinju, o kojoj citajte u reportaži: Izmedu neba i atomskog skloništa . A potom svakako odmorite svoje oci na milenijumskoj fotografiji Kosci na Kupresu poznatog i priznatog fotografa Šime Strikomana.

Evo takoder još nekoliko naslova sa stranica ovoga broja naše revije koji ce vas zasigurno obogatiti ili barem potaknuti na razmišljanje: Tko je od vas bez grijeha? , Kršcanski laici i Europa: tko smo i ciji smo? , Karakteri i uloge , Pascal i živi Bog , Peregrin Saksonac – bosanski vikar … No, posebice preporucujemo razgovor s ministrom u Vladi Republike Hrvatske dr. Draganom Primorcem koji obecava: I dalje cemo pomagati Hrvate u BiH .

Ugodan odmor i citanje i gledanje Svjetla rijeci !

Urednik
Glas Slavonije
04. 09. 2006.

U GALERIJI “CIRAKI” PREDSTAVLJENE POŽEŠKE MILENIJSKE FOTOGRAFIJE ŠIME STRIKOMANA
Lijepo je kada samo, bar ponekad, skupa!


Autor: Sanja NAJVIRT

POŽEGA - Kada je na samome prijelazu iz drugoga u treci milenij objektivom svojega fotoaparata ovjekovjecio iz “pticje perspektive” više od 1.000 ljudi na vodickoj rivi, bard suvremenoga hrvatskoga foto-arta Šime Strikoman , nije ni slutio da ce njegov milenijski ciklus “svjetlopisa” potrajati sve do danas. Kao jedinstveno svjedocanstvo života gotovo svih hrvatskih sredina i njezinih ljudi nastala su cak 63 fotografska milenijska uratka, a tri su u protekle dvije godine nastala u Požeštini - što je izdvaja od ostalih “milenijski” obilježenih sredina. Sve tri na velikim formatima predstavljene su Požežanima u kazališnoj galeriji “Ciraki” u ciklusu “Hrvatskog svjetlopisa”.
- Središnji požeški srednjovjekovni trg jedinstvene ljepote uvijek se spontano nametnuo kao prirodan okvir milenijskih požeških fotografija. Tu je do sada zabilježeno najmanje tri tisuce lica, od one prve, na kojoj nazdravljaju berbi grožda i festivalu Zlatnih žica Slavonije , visoko dignutim vinskim cašama, pa do povijesnih limenih glazbi cijele srednje Europe ili hodocasnika s upaljenim svijecama dok caste pleternicku Gospu od Suza. Sinergija, nesvakidašnje zajedništvo koje sam gore na 50-metarskoj dizalici s fotoaparatom u ruci osjecao s ljudima i medu ljudima na motivu, velika je vrijednost onoga što radim - rekao je na otvorenju svoje požeške izložbe. U šest godina, koliko ciklus traje, “prodefilirale” su njegovim objektivom tisuce hodocasnika, vatrogasaca, macevalaca, cak i slijepih ljudi sa psima vodicima, koji su takoder poželjeli svoju milenijsku fotografiju. Upravo je taj socijalni fenomen milenijskoga Strikomanova ciklusa i najznakovitiji te ga u tom smislu izdvaja iz uobicajena konteksta i umjetnicke i dokumentaristicke fotografije.
- Strikoman je postao socijalni “detektor” ljudske potrebe za malim, svakodnevnim zajedništvima, koja svakodnevni život cine toplijim, smislenijim. Ciklus milenijskih fotografija upravo tu potrebu snažno manifestira, gotovo izmicuci kontroli samoga autora, tjerajuci ga da svojim objektivom ide dalje. Iako nemaju klasicnu estetiku motiva u prostoru, ono što požeške milenijske fotografije izdiže jest upravo prostor trga kao socijalnoga elementa - kaže povjesnicar umjetnosti Zlatko Uzelac o Strikomanovu požeškom ciklusu. U Požeškoj kotlini, uz koju je autor vezan i brojnim prijateljstvima, nastale su i tri fotografske mape iz njegova poznatoga ciklusa Terra Croatica, a vec sredinom ovoga mjeseca slijedi nova milenijska fotografija, pod radnim nazivom “Vino-grad”. Ovaj put, otkriva Strikoman , pozirat ce Kutjevcani nazdravljajuci cašama graševine na istoimenom, u svijetu jedinstvenom vinskom trgu, a sve u cast Kutjeva, koje je nedavno dobilo status grada!

Večernji List
18. 6. 2006.

Podno kula Staroga grada završen cetvrti Sisacki viteški turnir
SISAK  Ivo Posavec na grlu Kašmir, koji je nakon gadanja kopljem i buzdovanom i galopirajucim preskokom prepona sakupio najviše, 11 bodova, slavodobitnik je cetvrtoga Sisackoga viteškog turnira i nositelj naslova Vitez od Staroga grada.

Njemu je preksinoc, u završnici dvodnevnoga turisticko-povijesnoga spektakla koji slavi stoljetne hrvatske pobjede i vojnicku tradiciju sisacki gradonacelnik Dinko Pintaric predao zlatni mac, srebrnu ogrlicu od sisackih rimskih novcica i novcanu nagradu od 3000 kuna. Drugi je Vitez od Staroga grada s ukupno devet prikupljenih bodova Krešimir Zajec na konju Texas , koji je primio helebardu, broncanu ogrlicu i 2000 kuna.

U areni podno kula tvrdave iz 16. stoljeca, gdje su velikaške hrvatske cete dva puta potukle turske osvajace, nastupilo je još šest jahaca kluba "Jagodno". Medu njima je i Pejo Tomic, koji je osvojio trofej Turisticke zajednice "Juran i Sofija". Pehar radija Quirinus medu "Siscijinim" strelicarima osvojio je višestruki državni prvak Zdenko Videc. Naslove Prvi i Drugi štitonoša od Staroga grada ponijeli su Edin Halilovic i Lovorko Milardovic. Prvome je pripao štit sa srebrnom ogrlicom i 2000 kuna, a drugome helebarda s broncanom ogrlicom i 1000 kuna novcane nagrade, što im je predala direktorica Turisticke zajednice Lidija Kopjar.

Organizatori su u završnici uprilicili i djecji viteški turnir, dok su Šime Strikoman i Igor Mirkovic snimili milenijsku fotografiju "Tisucu sisackih vitezova". Gledateljstvo je oduševljeno pratilo ansambl HNK iz Osijeka, koji je izvodio arije iz opere Ivana pl. Zajca "Nikola Šubic Zrinski". U svecanome mimohodu pripadnika povijesne Gradske straže, paževa, štitonoša i konjanika prvi su put sudjelovali i sinjski alkari, dok je završetak turnira uljepšao nezaboravan pretponocni vatromet.

Večernji List
25. 6. 2006.

Kosci na Kupresu: Poziralo 100 kosaca
MILENIJSKA FOTOGRAFIJA Jucer 100 kosaca na Kupresu poziralo proslavljenome splitskom fotografu Šimi Strikomanu
KUPRES - “Kosci na Kupresu” naziv je Milenijske fotografije proslavljenog splitskog fotografa Šime Strikomana. Mjesecima na podrucju Kupresa ali i cijele županije najavljivani dogadaj zbio se jucer u nazocnosti brojnih znatiželjnika. Više od 100 kosaca pristiglih iz Kupresa, Tomislavgrada, Livna, Jajca i Zagreba dragovoljno i u narodnim nošnjama svoga kraja strpljivo je poziralo Strikomanu.

Snimao i Strljanicu
Za potrebe snimanja oni su oštrili kose, kosili i pobjedonosno dizali kose u zrak. Ovo je inace 55. po redu fotografija iz poznate Strikomanove kolekcije milenijskih fotografija. “Sve je zapocelo obilježavanjem ulaska u novi milenij , a evo nastavilo se vec šest godina i još ne vidim kraj. Na Kupresu nisam slucajno, vec sam kao filmski snimatelj snimao ovdje Strljanicu. Ljudi me ovdje poznaju , a i ja njih”, kazao je Strikoman Ovo je njegova prva fotografija izvan Hrvatske, a producent cijelog dogadaj Miro Mioc kazao je kako nije bilo teškoca pronaci kosce koji su cini se jedva docekali ovako nešto.

Cilj je bio zabilježiti kupreške kosce koji uvijek u ovim vjekovima stocarskim krajevima bili simbol opstanka i preživljavanja. I u svojim dosadašnjim fotografijama iz milenijske kolekcije Strikoman se trudio fotografirati specificne ljude i pojave pojedinih krajeva. Ideja je još puno, kaže, množe se u susretu sa ljudima, a prema onome što nam je ispricao još cemo puno zanimljivih projekata i fotografija vidjeti od ovoga autora.

Rascvjetalo polje
Oduševljen je Kuprešacima, suradnjom docekom i organizacijom. Na njegovoj ali i strani Kuprešaka bilo i ovih dana cudljivo vrijeme. U suncano i vedro jutro uhvatio je i ono poznato “Jurkicevsko” rascvjetalo polje.

”Sve se poklopilo i vrlo sam zadovoljan sa radom ovdje na Kupresu”, kazao je ovaj filmski snimatelj koji je u pauzama snimanja poceo fotografirat po cemu je postao poznat. Kao i gotovo svako okupljanje na Kupresu i ovo se završilo pjesmom, jelom i picem
Aleksandra Milković
24. 5. 2006.

Pocelo obilježavanje 10. obljetnice Turisticke zajednice grada Petrinje

Obilježavanje desete obljetnice Turisticke zajednice grada Petrinje pocelo je 23. svibnja snimanjem Milenijskih fotografija Šime Strikomana. Na snimanju dviju fotografija na temu Petrinja-grad Prve hrvatske tvornice salame  i Petrinja – grad tradicije sudjelovalo je više od 600 Petrinjaca. Strikomanova 49. Milenijska fotografija snimljena je u krugu tvornice Gavrilovic, a snimanju su uz zaposlenike nazocili Đuro Gavrilovic i ostali clanovi obitelji. Na snimanju 50. jubilarne Milenijske fotografije  u petrinjskom Strossmayerovom parku ispred crkve Svetog Lovre na temu Petrinja-grad tradicije sudjelovali su clanovi kulturno-umjetnickih društava i udruga u narodnim nošnjama i svecanim odorama.Milenijske fotografije upitom na elektronsku poštu Šime Strikomana: strikoman-film@si.t-com.hr moci ce dobiti svaki zainteresiran gradanin, a Turisticka zajednica grada Petrinje izradit ce i promidžbene plakate. Program obilježavanja desete obljetnice petrinjske Turisticke zajednice nastavlja se sutra (25.5.) svecanom Skupštinom u atriju Hrvatskog doma u 19,30 h minuta. Nastupit ce Big bend Petrinja, MVA Petrinjski Slavulji, multimedijalno ce se predstaviti rad zajednice u proteklom razdoblju, a svima koji su pomagali rad Turisticke zajednice podijelit ce se prigodne zahvalnice.

pincom.info
26.06.2006

Kupres: 200 kosaca za milenijsku fotografiju

Fotograf Strikoman, kojemu je ovo inace 55. fotografija iz poznate kolekcije milenijskih fotografija i producent Mioc nisu krili zadovoljstvo velikim odzivom kosaca te uspješno odradenim poslom ovog nesvakidašnjeg dogadaja.

Milenijska fotografija Šime Strikomana nije više novost ili iznenadenje kao što je to bila 2000. godine na prijelomu milenija kada je autor prvi puta fotografirao svoje sugradane Vodicane želeci sacuvati sliku svoga mjesta u aktualnom povijesnom trenutku.
Milenijska fotografija na nacin Šime Strikomana postala je dugotrajni projekt gotovo prestižnog predznaka.

Jucerašnje snimanje Milenijske fotografije "Kosci na Kupresu" poznatog splitskog fotografa Šime Strikomana i producenta Mire Mioca okupilo je oko 200 kosaca s Kupreške visoravni i susjednih opcina te djevojaka I žena-kupelica u narodnim nošnjama svoga kraja.

Svi kosci u jednom trenutku, za potrebe snimanja svoje kose su oštrili, kosili sa nekoliko zahvata košnje i dizali kose u zrak.

Fotograf Strikoman, kojemu je ovo inace 55. fotografija iz poznate kolekcije milenijskih fotografija i producent Mioc nisu krili zadovoljstvo velikim odzivom kosaca te uspješno odradenim poslom ovog nesvakidašnjeg dogadaja, prenosi Fena.

Na Kupreškom rascvjetanom polju jucer su uz kosce snimanju milenijske fotografije nazocili i kulturnoumjetnicka društva iz Tomislavgrada, Rame, Bugojna, Jajca te brojni novinari i fotografi. 

26.6.2006.
Pincom.info

www.bljesak.info
21.06.2006

Moj Strikomane, pobratime mio, jesi l`skoro na Kupresu bio? POLJE VEC DVA I POL STOLJECA

Poznati hrvatski snimatelj Šime Strikoman, izvijestio je kako ce u nedjelju 25. lipnja kod Strljanice na Kupreškom polju snimiti kosce u narodnim nošnjama za svoju 55. milenijsku fotografiju .

Nakon snimanja milenijske fotografije u Sisku , pripremao sam snimanje izvan hrvatske države , napominje Strikoman dodavši kako je ideja za snimanje kupreških motiva stara gotovo deset godina .

Organizatori pozivaju sve Kuprešane i prijatelji Kupresa da poklepaju i naoštre " kose-kovanice ", obuku svoje narodne nošnje i dodu na nepokošenu livadu kod Strljanice gdje ce Šime Strikoman snimati milenijsku fotografiju .

Šime Strikoman (1957.) filmski je i televizijski snimatelj , likovni umjetnik i fotograf . Bavi se takoder nakladništvom , video produkcijom i snimanjem filmova . Do sada je imao dvadesetak samostalnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu . Dobitnik je mnogih nagrada za fotografiju i novinarstvo .

 
Slobodna Dalmacija
27. lipnja 2006. - BiH

KUPREŠKO POLJE VEC DVA I POL STOLJECA
U SRPNJU POCINJU TRADICIONALNI DANI KOSIDB
E

LIVADA JE NAŠA DIDOVINA

TURISTICKA ATRAKCIJA Dani kosidbe su bili svojevrsna olimpijada na kojoj su nastupali pripadnici svih vjera i nacija. Možda su domaci imali prednost terena, ali su nerijetko pobjede nosili kosci sa strane. U buducnosti ce sve manje biti važne pobjede, a sve više nastupi i dernecenje kao turisticka atrakcija

piše Petar MILOŠ

Svake prve nedjelje mjeseca srpnja, tako vec više od dva i pol stoljeca, održava se na Kupreškom polju Dan kosidbe. Time se oznacava pocetak kosidbe trava, nekada najvažnijeg posla u ovom kraju. Tako ce biti i ove godine. A pocetak manifestacije obilježio je poznati fotograf Šime Strikoman milenijskom fotografijom kosaca.
Povijesni izum

Kosa kao alatka oznacava sam pocetak ljudske civilizacije. Kada se neznani genij u željeznom dobu dosjetio da se umjesto rucnog cupanja trave i žita može skovati željezni nož za rezanje, pa ga potom nasadio na dugacki štap, bila je izumljena kosa. Da je tada postojala mogucnost patentirati taj izum, vjerojatno bi spomenuti genij zaradio više novca nego Bill Gates.
Jer, kosa se koristi vec više tisuca godina u svim civilizacijama.
Tek nedavno, prakticno prekjucer, u povijesnim razmjerima, nju su zamijenile motorne kosilice. Posljednjih godina kosa je i ovdje izgubila prakticnu vrijednost, nju je s tisucgodišnjeg trona skinuo stroj, ali su još uvijek živa sjecanja na nju, na rucnu kosidbu i negdašnji nacin života cuva upravo recena kupreška smotra kosaca. Rucno se kosilo ne samo ovdje, nego u Slavoniji, Njemackoj, Americi, Kini... A pošto je ovdje kosa sve donedavno bila hraniteljica, to su o njoj sacuvane brojne price i pjesme.
Poznati hajduk Mijat Tomic bježi u Vran planinu zbog toga što mu je livadu na Duvanjskom polju pokušao pokositi Suzica kadija. Mijat ga ubija s rijecima: Livada je moja didovina, ako bude na Mijatu glava, kroz otkose proniknut ce trava".
Sve do masovnog odlaska na rad u Njemacku ljudi iz Kupresa, Livna, Duvna... kosidba je bila ne samo najvažniji poljoprivredni posao, nego djelatnost koja je bila uvjet preživljavanja.

Tražene varcarke

Zbog toga su na visokoj cijeni bili ne samo kosci, nego i kovaci koji ih prave. Zato su posebice tražene bile kose "varcarke", kose skovane u Varcar Vakufu odnosno Mrkonjic Gradu. I danas starija celjad spominje "duvnjakuše" koje su kovali Duvnjaci, "demiruše" od Demirovica, "svetinuše" od Svetinovica...
U hrvatskom selu Majdan kraj Mrkonjic Grada vecina obitelji bavila se kovackim zanatom i izradom kosa. Nažalost, rat ih je raselio. Cujem da se Frano iz Glamoca vratio u Majdan i opet kuje kose.
Šime Strikoman se dosjetio snimiti pravu stvar. Valjda zbog toga i jeste umjetnik. Uslikao je jedno prošlo svršeno vrijeme za citavi svijet koje ostade sacuvano samo na Kupresu, u njihovoj smotri okicenih i opremljenih kosaca i kupilica, po starinsku, baš onako kako je nekada bilo. Medu njima su se mogli naci i brojni nositelji laskave titule kozbaše kao što su Rade Curkovic, pa Markovic, Cicak, Laketa, Budimir...

Prava olimpijada

Zanimljivo je kazati da su Dani kosidbe na Kupresu uvijek bili svojevrsna olimpijada na kojoj su nastupali pripadnici svih vjera i nacija. Možda su domaci natjecatelji imali prednost domaceg terena, ali su nerijetko pobjede nosili kosci sa strane. U buducnosti ce sve manje biti važne pobjede, a sve više nastupi, folklorne smotre i dernecenje kao turisticka atrakcija.
Jer, više se ne živi od kosidbe, nego od Dana kosidbe. Pa mi cudno da danas, kada postoje motorne kosilice, Duvanjsko, Livanjsko, Kupreško i Glamocko polje leže neobradena i nepokošena, a nekada su ih rucnim kosama obrijali za nekoliko dana tako da se na pokošenim livadama mogao primijetiti ovcji brabonjak.

Brus imao cijenu vola
Ni najkvalitetnija kosa ne može biti ucinkovita bez dobra brusa za oštrenje. Nekada je dobar brus dostizao cijenu vola. No, ni najbolja kosa i najbolji brus ne mogu nekomu osigurati titulu kupreškog kozbaše.
Cak ni snaga i izdržljivost kosca, ako ne posjeduje znanje i vještinu baratanja kosom, oštrenja i otkivanja. Zato ovdje postoji uzrecica da nema te snage u covjeka koju nece pozobati rakija i tupa kosa.

 

Intervju sa Šimom Strikomanom

Autor teksta: Branka Hlevnjak
(Hrvatsko slovo)

Šime Strikoman (Vodice, 1957.) ugledni je filmski snimatelj. Snimao je nekoliko igranih i više dokumetarnih i prigodnih filmova. Zapoceo je u doba «Poletove» novinske fotografije krajem sedamdesetih. Osamdesetih godina snimio je seriju «Metamorfoza» u kojoj je eksperimentirao je s mogucim transformacijama video i televizijske slike. U ratu je osnovao vlastitu televiziju koja je, medu ostalim, omogucila prijenos slavnog dokumentarnog snimka «Oba su pala!» (oba neprijateljska aviona u doba obrane Šibenika). Godine 1998. pokrenuo je otvoreni projekt izdavanja fotografskih mapa «Terra Croatica» koji je imao za cilj pratiti i fotografski otkrivati obicaje pojedinih krajeva Hrvatske. Na prijelazu u novi milenij ostvario je novi projekt «Milenijska fotografija» koji je takoder otvoreni work in progress . Oba je projekta zapoceo u rodnim Vodicama gdje je kao agilni predsjednik turisticke zajednice stvorio klimu koja je Vodice uzdigla do jedne od najpoželjnijih turistickih destinacija. No, oba su projekta više od izdavanja fotografsih mapa, jer pokrecu želju i potrebu u manjim mjestima da obnove svoje obicaje, da istaknu ljepote kojima ce se identificirati, da se natjecu u originalnosti i skupnim projektima koji povezuju ljude. Pocetkom veljace promovirana je Strikomanova trinaesta mapa fotografija pod nazivom «Stepincev Krašic – dolinom kardinala». Bio je to povod za razgovor.

Evo pred nama je mapa vaših fotografija o Krašicu «Terra Croatica – Stepincev Krašic – dolinom kardinala» koja je promovirana pocetkom veljace 2006. Uz fotografije mjesta, okolnih brežuljaka, raspela, Matinih gorica, Stepinceve rodne kuce u Brezaricu, interijera Župnog dvora, mise u crkvi Presvetog Trojstva, obnovljenog folklornog dogadanja «Dani kruha» u Krašicu i brojnih slikovitih detalja koji otkrivaju obicaje ovoga kraja, tu su i tekstovi Josipa Mrzljaka i dr. Jurja Kolarica o blaženom muceniku Alojziju Stepincu i kardinalnu Franji Kuharicu. Terra Croatica nije tipicna monografija nekog kraja. Što je temeljna misao u projektu «Terra Croatica»?

Godine 1998. krenula je prva «Terra Croatica – Vodicki žudiji». Pronašao sam taj jedan nacin da napravim mapu fotografija: ne da bude knjiga, vec album fotografija. Postavio sam je kvadratnog oblika radi hrvatskog simbola, grba šahovnice, a odgovara mi radi fotografija koje vecinom fotografiram s Hasselblattom u kvadratnom formatu. Naslov je potekao od terrra incognita kao neotkrivena, nepoznata zemlja, što odgovara našim prilikama. Jer Hrvatska nije toliko poznata ni strancima, a niti nama samima. Prva je bila na temu Uskrsa i vodickih žudija koji su obuceni u rimske odore, što je vrlo atraktivno. Kako obicno jedno ide uz drugo, tako je bilo i kad je radena prva «Terra Croatica». Posvecena vodickom uskrsnom obicaju žudijima, potaknula je želju za osnaženjem obicaja, pa je od toga nastao festival. Tako je prošle godine došlo deset grupa iz raznih mjesta sa svojim žudijima koji su prikazivali te svoje obicaje, a interesantno da su Brela, gdje je do tada, obicaj bio ugašen, ponovo ga pokrenula. I došli su još moderniji, vrlo atraktivni jer su koristili svjetlosne, zvucne i dimne efekte da bi docarali svoje uskrsne obicaje. Želio bih, još da festival dobije i svoju televizijsku podršku. Kako se održava na Uskrsni ponedjeljak u podne, mogla bi ga televizija pratiti u živo. Jer je to je izvanredno slikovit, televizican, svjetski dogadaj!

Priznajem i meni je «Terra Croatica» otkrila obicaje i krajeve Hrvatske za koje nisam znala niti sam mogla zamisliti njihovu privlacnost. Poznajem «Zlato zlatnih dolina Kutjeva», dakako, dobro «Sinjsku alku» i «Festu sv. Vlada u Dubrovniku» ali pravo otkrice su mi «Gospin brod u Rogoznici», «Karavaj u Tisnu», «Gospa od suza u Pleternici», «Grgurevo u Požegi», da nabrojim neke od trinaest objavljenih «Terra Croatica».

Kako vi otkrivate Hrvatske krajeve i njihove obicaje?

Nešto vidim u tisku, ili na televiziji, pa mi se nešto svidi, a vec sam tridesetak godina u tom poslu pa znam što se gdje dogada, pa onda odem tamo, pa u vecini slucaja to sve sam financiram, do same tiskare.

Htio bih da bude redovitije da ih izade nekoliko godišnje, ali za sada koliko uspijem. Puno snimam pripremam nove, a kad ce izaci to je drugo. Ja imam do sada pedesetak sponzora, biblioteke, škole, pojedince i firme kojima se svima zahvaljujem, ali kada bi bilo još 300 ili 500 pretplatnika moglo bi to biti i redovitije. Ali nikako ne bih želio stvoriti komercijalno izdanje u kojem ja ne bih imao priliku, ni slobodu, toliko istraživati. Jer ovako sebi mogu cak dozvoliti da neke stvari ne snimim, što bi inace lokalni ljudu stavili. Veseli me da sâm pronadem nešto što nije nitko ni vidio ili nije barem nikada tako tretirao. Naravno da dozvolim i da mi sugeriraju. Dapace, tražim ih, no na kraju je album moj izbor. Poanta je u tome da ih bude što više, jer onda ce u stvari projekat biti cjelovit. Svaka je «Terra Croatica» samo kamencic mozaika koji slažem. Do sada sam ih napravio 13 i kada ih gledam ne mogu vjerovati da sam uopce uspio tamo i doci, a kamo li sve to snimiti. A snimanje je samo deset posto od cijeloga posla. Sve to treba posložiti donijeti otisnuti, distribuirati. Od 15000 komada, ja više nemam ni jednoga kompleta; znaci da ipak sve to ode. Ljudi ih žele.

Koja ce «Terra Croatica» biti sljedeca?

-Trenutno sam angažiran na Smokvici na Korculi. To je jedno staro prekrasno mjesto koje se vecinom bavi poljoprivredom. Zapravo sam došao napraviti «Terru Croaticu» u cast jednog njihovog kapetana: Marineta Tomašica, koji je poginuo u saobracajnoj nesreci. On je pokazao, dok je bio živ, želju da se tako nešto napravi. A sve je pocelo kad sam ga snimio i primijetio u Dubrovniku na procesiji Svetoga Vlaha kako ponosno nosi odoru smokvicke kumpanije. Upoznao sam se s njim i tako zapoceo. Sada jedan njegov rodak želi napraviti taj album, i vjerujem da ce do ljeta to izaci. Postoje vec snimljeni Varaždin, Marija Bistrica i Barban u Istri, Zlarin i Visovac. Ima vec puno snimljenih tema, i sada snimam neke nove, istražujem. Svakodnevno u biti radim na tome, jer želim otkriti cijelu Hrvatsku, njezine ljepote i obicaje. U galeriji u Vodicama sam se, jedne godine, ljeti, kada je gužva, pohvalio nekim Amerikancima, koji su se divili «Terri Croatici» da sam ih vec, tada, napravio sedam, a oni su rekli: «Pa šta? Da ih je 77 onda bi to bilo nešto!».

Drugi projekt istog znacaja ali medijski privlacniji je «Milenijska fotografija».

Prvu sam takoder zapoceo u Vodicama. Kad se približavala 2000. godina htio sam dokumentirati zajedno što više ljudi. Snimiti sve Vodicane na prijelazu stoljeca i ulasku u novi mijenij. «Milenijska fotografija» je proizašla iz «Terre Croatice», tako da se one nadopunjuju. Tako u mjestima gdje snimam «Terru Croaticu» mještani sami hoce i milenijsku. I tako i dode to tih neobicnih ideja. Nekako, sad svi hoce Šimu, predlažu i smišljaju što bi. Evo sad najnovija priprema koja je krenula za Domagojeve strijelce u mjestu Vid pokraj Metkovica. Vec sam bio tamo nekoliko puta, jer, tamo je taj glasoviti spomenik «Domagojevi strijelci». I sad bi oni htjeli milenijsku. Kroz ovu zimu, preostaje im, što više jasenova nabrati i napraviti lukove i strijele, i u kolovozu cemo snimiti njih nekoliko stotina strijelaca. Ali, ono što me veseli, kako jedno pokrece drugo! Oni su sad pokrenuli, s tim u vezi, i jednu povijesnu udrugu. Tako cemo napraviti uniformu. Zvali su vec Matiju Vujicu koja je iz tog kraja, da kreira prema povijesnom uzorku. Tako, kad se bude snimala milenijska fotografija, bit ce to i promocija te udruge.

A onda ce krenuti i hrvatsko, pa potom i medunarodno strjelicarsko takmicenje u Vidu! Terra i Milenijska nisu samo odlican brand, marka, hrvatski proizvod vrhunske kvalitete, nego je cini mi se u njima ugraden kljuc-pokretac koji otvara srca zajedništva u potrazi za identitetom.

Kad se o tome misli danonocno, onda se to razvija, tako da te «Terre Croatice» idu dalje, a i «Milenijske fotografije». Sad ih je 41 ostvarena! One ce postati svojevrsne rubrike, pa ce se svake godine, recimo, raditi: brod do broda, ili majke dojilje, vatrogasci. Sad sam vatrogasce vec snimio u tri grada: Šibeniku, Rijeci i Zagrebu, pa bih ove godine vatrogasce u još jednom gradu. Htio bih, štoviše, da na taj nacin izadem u svijet, pa da snimim vatrogasce Berlina; ili, da kad projekat bude poznat, odredim mu umjetnicku kvalitetu i tehnicke karakteristike, te dam certifikat autoru koji snima Milenijsku fotografiju po Strikomanu» u Brazilu ili bilo gdje. To smo vec zajednio radili s desetak škola po Hrvatskoj za Medunarodni djecji festival u Šibeniku. Taj ce certifikat dobiti i kolega fotograf iz Dubrovnika, koji je na taj nacin snimio jednu školu nasred Dubrovnika. Projekt je proširen na « World's milenium photo», Svjetska milenijska foptografija. Primijetio sam da ljudi koji sudjeluju u tome, to je poseban svijet, koji se tome iskreno raduje i ja tako i dobivam ideje: jer razgovaram s ljudima koji sad vec i broje: « Bio sam na dvije» ili «Bio sam na ovoj i onoj milenijskoj fotografiji». To je prekrasno! To je fotografija snimljena na posebno zahtjevan i za ljude angažirani nacin, a ljudi su osjetljivi i vide, i svi mi kažu: « Kolika je ta ljubav prema projektu!». Doduše, ja sam uvijek bio takav, zaljubljenik u ono što radim, ali je to sada zaokruženo imenom i pocelo je živiti na jedan poseban nacin. Cak osjecam da sam zapravo tek na pocetku pravoga posla, i u tome moram cvrsto ostati, u svojoj ideji. Jer nema udruženja, mogu to sada slobodno reci, nema institucije koja bi imala takovu produkciju ili koja bi podržavala takovu bogatu i zahtjevnu produkciju. Ali zato imam podršku nevjerovatno veliku od ljudi, od naroda, od intelektualaca i politicara, ali ne kroz institucije. Ja vjerujem da te institucije koje bi trebale cak prve prepoznati zbunjuje je li to umjetnost ili nije.

Je li ministarstvo kulture podržalo «Milenijsku fotografiju» ili Ministarstvo turizma (nekad) «Terru Croaticu»?

-Nisam dobio potporu od ministarstva na samom pocetku kada sam im nudio tu ideju, jer je nisu je prepoznali, a nisam više ni tražio. Ni ne osjecam više da bih tamo trebao za nju i pitati. Jer moje su ideje s «Milenijskom fotografijom» takove da to jedna institucija ne može uopce pratiti. Meni je izuzetno drago da me najviše podržavaju mediji i da su i mladi ljudi sretni da mogu o necem takovom pisati. Jer to su svjetski spektakli! Evo, sad kad je bilo u Splitu prepoznala je to i redakcija CNN-a pa je to prikazala, a sad se hoce raditi jedan prilog na HRT-u za emisiju Alpe-Jadran. To je vec prodor u svijet.

I «Terra Croatica» i «Milenijska fotografija» su i umjetnicko djelo i originalni hrvatski proizvod. To prerasta u instituciju!?

Svaka milenijska i svaka terra ima barem jednog covjeka koji mi pomaže na terenu tako da nisam sam od projekta do projekta.

Imamo galeriju u Vodicama, preko ljeta, koja je super gradena baš za fotografije i u kojoj smo isprobavali razne izložbe slika i slicno. Na kraju se pokazalo da svi traže samo mene, žele me vidjeti, upoznati, pitati što radim, predložito štogod i eventualno kupiti moju fotografiju.

Stoga bih htio napraviti u Vodicama svojevrsni muzej «Milenijskih fotografija» i «Terra Croatica». Sada se sve to može vidjeti na internetu pod «strikoman.com». Zašto se bavim tim temama: jer sve je to u biti turisticka ponuda na jedan nacin, kako bi nepoznata Hrvatska postala traženo ime i destinacija. Koliko toga ima samo Zagreb! Tek kad se sve to naniže, može se stvoriti ispravan dojam da smo daleko bogatiji nego što se zna. Lokalna sredina nece nikad nešto takovo reprezentativno napraviti, a nece ni društvena zajednica jer joj treba originalan autorski proizvod. Ja želim napraviti mozaik cijele Hrvatske i kroz Terre i kroz Milenijsku. Ideja mi je da drugi fotografi u cijelom svijetu prezumu zasad Milenijsku: na kraju bi to bila knjiga, poput Ginnessove: tko ima najviše ljudi snimljenim po odredenim skupnim temama. Ima toga po svijetu: u Americi jedan snima samo Židove, drugi kineske radnike u tvornicama, i slicno. Moje je drugacije i ja bih tu ideju nesebicno ponudio drugima. «Milenijska fotografija» za razliku od ovih i mnogih povijesnih (Ljudevit Griesbach snimao je sve planinare na otvorenju Spilje Vrlovke i otvorenju doma Runolist na Sljemenu, op red.) nije samo poziranje. To poziranje mora biti vezano uz neki rad, uz angažiranje snimljene skupine. Vi morate pronaci tu skupinu ljudi koja je necim povezana: za bicikle ili motore ili planinare koji se hoce popeti a neka mjesta.

Kako je nastala originalna i draga milenijska fotografija dojilja?

Ja sam se vozio za Požegu snimati jednu milenijsku fotografiju: najvece slavonsko kolo, i razmišljam kako bi mogao još nešto u Osijeku ili tamo negdje napraviti, a citam, da ima puno trudnica i onda sam zamislio jednu milenijsku kako bi bilo dobro pozvati ih na jedan trg i taj trg dobro obilježiti i tocno znati koja je trudnica na kojem mjestu i snimiti ih; a onda dogodine s djecom na istom mjestu; pa za pet godina itd. nisam još daleko došao, ali to mi se u glavi slaže, kad na mobitel me zovu iz udruge «Roda» iz Zagreba i pita me ta gospoda koliko traje priprema za jednu milenijsku. A ja kažem: «Godinu dana». «A onda ništa» kaže,» ne može», «Ma cekaj, viknem ja!» Da oni imaju za dva mjeseca tjedan dojenja i da li bih mogao snimiti jednu milenijsku s dojiljama? «Ma super», kažem «ako cete vi tu pozvati mame» i tako smo složili jedan tekst i pozvali ih i javilo se 54 mame i toliko beba a došli su negdje i tate: ima ih gdje su svi zajedno, tako da je jako zgodno. I eto, što se desilo s tom fotografijom: izbornik i direktor Muzeja suvremene umjetnosti u Rijeci pozvao me da li bi ja dozvolio da se ta fotografija nade na promo-materijalima izložbe «Quadri laterale». To je zbilja jako efektno djelovalo! Svaka ta fotografija ima svoj život. Interesantno, od one prve koja vec ima pet godina, i sve druge, nekako se nadu u novim okolnostima, cuje se za njih, spomene ih se, one jednostavno žive dalje svoj život. I sad mi je želja od toga napravim, slicnog formata, kao Terre, u tvrdim koricama album da sve milenijske budu na jednom mjestu. Ideje za milenijske predlažu ljudi sami i svakom gradu u Hrvatskoj ima neki obicaj ili neka ljepota ili neka grupa koja bi se htjela na taj nacin fotografirati. Gdje god dodem samo kažu: «Ajde Šime, hocemo!» Uz sve to može ici i citava emisija koja prati milenijski fotografiju kao i terru, to jest obicaje koje snimam i emitirati direktno.

Znaci može se živjeti u Vodicama i pokretati nacionalne i svjetske projekte?

Od kada sam dobio narudžbu iz Pariza nakon što su vidjeli na Internetu moju stranicu nebitna je postala adresa stanovanja. Neka biblioteka u Parizu vidjela je «Terru Croaticu» na internetu i otkupila sve, tako da me to veseli da je to prepoznato! A posredovala je jedna sarajevska firma koja radi za njih. Tako je to u svijetu. A ima ih u Zagrebu koji kažu: «Ajde Šime, dosta više s tim!»

E, pa, tek smo na pocetku!